Početak › Forumi › Linuks › Opšte Linuks diskusije › Greške u prevodu KDE-a
- This topic has 76 odgovora, 10 glasova, and was last updated 17 years, 7 months ranije by
Žarko Mihajlović.
-
AutorČlanci
-
12. februar 2007. u 3:12 pm #35940
foxbunny
UčesnikOko ovoga je već bilo frke. Rezultat ljute bitke: uređivač 🙂 Tako je i u Gnomu.
Hm… ja bih ovde rekao “srpska posla”. Umesto da se resavaju problemi, vode se bitke. 🙂 Nego, to stvarno smeta. Zasto bi neko morao da uci novu rec (jerbo “uredjivac” *jeste* nov izraz), kada u *govornom* jeziku stalno kazemo editor. Nikad nisam cuo da neko kaze, otvori uredjivac za tekst… a uvek cujem, uzmi teksteditor (ili tekst-editor, ili tekst editor, pojma nemam kako bi se to pisalo). I uopste, najbolje resenje u 80% slucajeva je da se koriste reci iz govornog jezika.
E, tu postoji i jedan problem. U govornom jeziku cesto koristimo tudjice zbog nedostatka adekvatnog prevoda u vreme kada su te reci usle u govor. Tu treba napraviti jedan elegantan kompromis izmedju ispravljanja situacije i potrebe za razumljivoscu prevoda. I opet napominjem. Nista nemamo od toga da prevod bude razumljiv samo *prevodiocu*. On mora biti jasan svima koji koriste sistem. I naravno treba praviti razliku izmedju izjava “treba biti jasan” i “treba postati jasan”.
Tačno je da je nezahvalan, i stoga u KDEu koristimo „menadžer“, a u Gnomu je „upravljač“. Ali opet moram da se pozovem na funkcionalnost: može se u slučajevima koje navodiš ovako ili onako, ali ne može da se izbegne potreba za imenicom, kada se priča o „različitim menadžerima slika“ i sl. Znači, opet tačka 4, nema bega od imenice.
Pa, menadzer je ipak bolje resenje. Ali je cinjenica da *menadzer* nije adekvatna rec za srpski jezik. A sto se tice programa koji “menadzuju” fotografije, to sigurno nije “upravljanje” fotografija, jerbo ih nigde ne “upravljamo” (i ne “upravljamo” njima) vec ih organizujemo i klasifikujemo. S druge strane, “session manager” upravlja sesijama i to je okej. Dakle, ne moze se jedna rec prevesti na isti nacin u *svim* slucajevima (isto vazi i za postavke).
Polako dolazim do zaključka da prevod na čiju se terminologiju dugogodišnji korisnik računara neće smejati, ne vredi ni pišljiva boba. Tj. biće funkcionalno neupotrebljiv, prema tačkama 1 i 2 odozgo — [i]ne postoji[/i] način da terminologija bude izabrana tako da zadovolji funkcionalnost, a da izbegne podsmeh.
Kad *ja* kazem funkcionalnost, ja mislim da krajnjeg korisnika, a ne na izvorne termine. Dakle, pristup ne moze biti baziran na originalnim terminima, vec na poruci koje one imaju da prenesu. To je jedini nacin da se obezbedi funkcionalnost u smislu upotrebljivosti za krajnjeg korisnika, i da se ujedno izbegne podsmeh. Prevod interfejsa bi se u ovom smislu mogao uporediti sa prevodom prirucnika za rukovanje spravama. Pravi pristup je:
1. procitati i razumeti originalno upustvo
2. upotrebiti spravu
3. napisati novo uputstvo koje ce objasniti istu upotrebu, ali na srpskomTime se stvara distanca od originala i postize sloboda u prevodu.
Može se doduše sve što je kritično samo presloviti, ali tome u kraj stupa tačka 3 🙂 Uglavnom se takvi izrazi i ostavljaju u originalu u neobaveznoj pisanoj komunikaciji, što naravno ne dolazi u obzir; ne videh nigde npr. „fajervol“ (koji je uglavnom svuda — KDE, Gnom, Vindouz — mlako preveden kao „zaštitni zid“, praktično kucajući na vrata tačke 4, naspram mog ličnog ekstravagantnog favorita — „vatrobran“ 🙂
Hehe, vatrobran… Ali mi ipak govorimo o fajervolu kada mislimo na firewall. Eventualno “zastita od upada” ili “program za zastitu od upada” ili “sistem za zastitu od upada”. Naravno, to nisu dobri prevodi jer ne zadovoljavaju kriterijum konciznosti, ali, sta da se radi, takav nam je jezik (u kome svi pokusavaju da pricaju sto vise, a kazu sto manje, kao ja na primer). ::)
Sto se tice ovog izraza (firewall), ja mislim da je ponekad okej izmisljati nove izraze ako piju vodu. Kao sto su govornici engleskog jezika izmislili rec firewall, malo kreativnosti nije na odmet. Ali to vazi samo za nove pojave koje nemaju adekvatnog objasnjenja, a isto tako zavisi i od jezickog duha ciljnog jezika. Mislim da “vatrobran” bas i ne asocira na zastitu od napadaca preko mreze iz prostog razloga sto za razliku od fire+wall nema konkretnu pojavu za koju se moze vezati.
E sad, čisto da pokrijem sve mogućnosti: ako ti draga umire od smeha zbog gramatičkih pogreški, propadoh u zemlju 🙂
A ne. Nije zbog gramatike (zasto “propadoh u zemlju”, gramaticke je najlakse ispraviti). One je korisnik programa kao sto su digiKam i Amarok i, naravno, KDE okruzenja. Najvise je, cini mi se, umrla od smeha na “rezim preko celog ekrana”.
12. februar 2007. u 3:19 pm #35941Žarko Mihajlović
Učesnikkao što rade Hrvati
Kao što rade Hrvati? Pa baš oni izbegavaju to što ti navodiš, tako mesto hard diska ili čvrstog diska kažu “tvrdilnik”, mesto CD/DVD rezača “pržilica”, lični digitalni pomoćnik (PDA) je kod njih “dlanovnik” itd. Uzmi neki hrvatski časopis koji se bavi računarima i videćeš. Čak i mesece u godini nasloviše po svome…
Elem, uvlačenja reči u originalu nikako nije prihvatljivo. Svakako je bolje u prevodu pročitati i fajervol, nego firewall.
Kad smo već pomenuli, sam termin fajervol je potekao iz građevinarstva, i odnosi se na svojevrstan zid koji štiti spojene zgrade od širenja požara, ili kao ojačanje ako se sruši jedan segment građevine, da ne povuče i ostale.
Koliko znam, mi ovako nešto nemamo u našem građevinarstvu, svakako ne široko rasprostranjeno da bismo svi a priori imali pojma šta je to “vatreni zid” ili “vatrobran”.
Možda je onda zgodnije, imajući u vidu kazivanje Ive Andrića, da prevedemo termin kao “zaštitni bedem”.
Zaštitni bedem, tj. grudobran, svi znaju šta je – zid koji štiti od neprijateljske vatre (puščana tanad, strele…) u ratu, boju i sl.
Takav prevod bi bio prirodniji našem uhu i kolektivnom iskustvu. Tako, “zaštitni bedem” bi možda bio bolji favorit no “vatrobran”. Ipak, “vatrobran” je kraća reč pa je možda zbog toga u prednosti, hm…
Jbobane obrati pažnju: nismo rekli favourite, niti fejvorit već favorit. Čudni su putevi prevoda…
Takođe, sasvim mi je prijatno čuti i termin Žarlija umesto Fajerfoks, Firefox, ili Vatrena lisica. Vatrena lisica je u redu, ali nepotrebno produžavamo naziv programa na vascele dve reči.
Da skratim – nikako ne mešati strane reči, naročito ne u originalu, gde god je to moguće.
Nikad nisam cuo da neko kaze, otvori uredjivac za tekst… a uvek cujem, uzmi teksteditor (ili tekst-editor, ili tekst editor, pojma nemam kako bi se to pisalo).
Pa eto, ja kažem uređivač teksta. Problem sa “tekst editorom” je — što i ne znaš kako se piše, a “uređivač teksta” znaš i sasvim ti je prirodno (pisanje), ali ti izgovor nije prirodan jer si navikao na enleski (koji je došao uz Prozore, priznaj. :))
PS
Sada je kod nas uvraženo mišljenje da sve što je inostrano, podrazumevano je (što bi neki iskrivljeno rekli “po default-u” grrr!) bolje. Tako, se od ove godine moja studijska grupa za psihologiju više ne zove tako već “departman za psihologiju”?! Takođe, po supermarketima koji “drže do sebe” srećem osoblje sa plastificiranom oznakom na grudima na kojoj piše “Merchandiser”. ŠKK (tj. “WTF”) bre!!?12. februar 2007. u 3:45 pm #35942foxbunny
UčesnikNaravno, ni ovde ne treba preterati pa karikirati rečenice sa guranjem engleskog tamo gde postoji već uobičajen naš termin.
Primer: Meni je sasvim normalno i svakom korisniku računara razumljivo sledeće:
“Otvori to u nekom editoru i promeni parametar” umesto da kažem
“Otvori to u nekom uredjivaču teksta i promeni parametar”.“Jesi li podesio firewall (fajervol) i zatvorio port 135?” umesto
“Jesi li podesio vatrobran i zatvorio kapiju (ili kako već, a valjda turcizam) 135?”Da, u potpunosti se slažem sa ovim. Ja sam isto pristalica stava da se termini drže govornog jezika, u kome hteli-nehteli imamo veliki broj tuđica.
Drugo, Srbi su pre svega oralna kultura, što se lepo vidi na osnovu velikog broja usmenih tvorevina koje nisu nikada adekvatno predstavljene u pisanom obliku (vicevi, na primer), i sudbine pravopisa nakon Vuka. Mnogo toga je u dosadašnjim pravopisima nejasno ili prepusteno masti kada pišemo, iako je većina stvari veoma jasna kada govorimo. Dakle, postavljanje dinamičnog i kreativnog oralnog života kao aršin za pisani jezik nije nimalo nelogično niti neprihvatljivo.
S druge strane, postoje i slučajevi kada je upotreba tuđica prihvatana bez ikakvog razloga. Na primer, u štamparskoj industriji se koriste izrazi “big” i “bigovanje”. Za one koji ne znaju, big je jednostavno žlje. Big je, dakle, ŽLJEB. Bigovanje je, shodno tome, ŽLJEBLJENJE. Ako čovek pogleda proces bigovanja, reč žljebljenje će biti izgledati neverovatno jasan i daleko privlačniji od tuđice nemačkog porekla. Ako uzmemo jedan tup nož i utisnemo ga u karton, ono što ostaje je “žljeb”, zar ne?
Sticajem okolnosti imam kod kuće hrvatski leksikon grafičarskih pojmova iz 1970-ih. Neverovatno jasni pojmovi koji piju vodu i na srpskome, i rešeni problemi kao što je ovaj gore. To je ono što nam treba. A što se tiče “dlanovnika” i sličnoga, to je stvarno preterano.
Isto se može primeniti na prevode koji se zasnivaju na tuđicama i transkripcijama. Treba napraviti ravnotežu između dva pristupa.
Inače, našao sam par reči koje se ne mogu bukvalno prevesti, a opet nisu mnogo dobri ni kada se samo prepišu.
Jedna od njih je RSS feed. Ja bih to preveo kao RSS “priključak”. Proverio sam detaljno moguća značenja reči feed, i misli da je to ok, a smatram da je adekvatan prevod s obzirom na smisao. Ako neko klikne na ikonicu “RSS priključka”, on stiče utisak da se “priključio” na “feed”. Dakle, malo sam obrnuo smisao, a funkcionalno je isto, pošto je poenta u povlačenju sadržaja sa priključka, a ne utome da li “feed” emituje ili prima.
12. februar 2007. u 3:50 pm #35943foxbunny
UčesnikSada je kod nas uvraženo mišljenje da sve što je inostrano, podrazumevano je (što bi neki iskrivljeno rekli “po default-u” grrr!) bolje. Tako, se od ove godine moja studijska grupa za psihologiju više ne zove tako već “departman za psihologiju”?! Takođe, po supermarketima koji “drže do sebe” srećem osoblje sa plastificiranom oznakom na grudima na kojoj piše “Merchandiser”. ŠKK (tj. “WTF”) bre!!?
UOS (Umroh od smeha = LOL). Nije šija nego vrat. Studijska grupa je kao “naš” izraz? Ali šalu na stranu. Studijska grupa je nešto našta smo “navikli”. Tako je i sa rečima kao što su “editor”, “fajervol”, “brouser” (po meni je transkripcija “brauzer” malo previše izveštačena). Mislim da većina Rusa koristi netranskribovane originalne termine i meni lično to nikada nije smetalo (usred ćirilice da se javi “firewall”, na primer).
12. februar 2007. u 4:04 pm #35944jboban
UčesnikPa baš oni izbegavaju to što ti navodiš, tako mesto hard diska ili čvrstog diska kažu “tvrdilnik”, mesto CD/DVD rezača “pržilica”, lični digitalni pomoćnik (PDA) je kod njih “dlanovnik” itd.
Nisam mislio na to i ne u poslednje vreme od kako smo se razišli, a oni počeli da po svaku cenu forsiraju svoj jezik i postali smešni, a koliko vidim, i mi se trudimo da uradimo isto. Mislio sam na originalno englesko pisanje reči koje je kod njih uobičajeno. Oni čak i Beč pišu kao Wien, originalno.
Jbobane obrati pažnju: nismo rekli favourite, niti fejvorit već favorit. Čudni su putevi prevoda…
To je druga kategorija reči koje su se toliko odomaćile da se smatraju našim, a imaju strano poreklo. Takvih ima puno što turcizama, što reči engleskog, nemačkog, francuskog porekla.
Takođe, sasvim mi je prijatno čuti i termin Žarlija umesto Fajerfoks, Firefox, ili Vatrena lisica.
Meni je to isto kao hrvatsko preterivanje.
Da skratim – nikako ne mešati strane reči, naročito ne u originalu, [b]gde god je to moguće[/b].
Moguće je svuda uz manje ili više smeha. Ali, zašto?
Sada je kod nas uvraženo mišljenje da sve što je inostrano, podrazumevano je (što bi neki iskrivljeno rekli “po default-u” grrr!) bolje.
Ruku na srce, a šta to nije? Ja nemam domaći računar (Pekom 32), domaći auto (Zastava Z-750), domaći televizor, mobilni telefon… Priznajem domaću rakiju, maline, krompir, sir i kajmak, ali mi pričamo o terminima iz visoke tehnologije…
12. februar 2007. u 5:09 pm #35945foxbunny
UčesnikTakođe, sasvim mi je prijatno čuti i termin Žarlija umesto Fajerfoks, Firefox, ili Vatrena lisica. Vatrena lisica je u redu, ali nepotrebno produžavamo naziv programa na vascele dve reči.
Eto, ovo mi je bilo promaklo. Problem sa rečima (preciznije, spojevima reči) kao što je FireFox jeste u tome što nisu kompatibilne sa srpskim jezikom. Baš tako. Srpski jezik nemože da trpi konstrukcije kao što je VatraLisica. U srpskom bi prva reč morala da bude pridev (vatren). A što se tiče Žarlisice, mislim da je gramatički ispravnije Žar-lisica (sa crticom, kao korpir-aparat).
U svakom slučaju, FireFox je žig (za one koji mrze reč brend, a ne znaju da se na srpskom to zove žig) i kao takav ne podleže prevođenju. Šta biste vi? Da FIAT Grande Punto zovemo Fijat Velika Tačka, šta li? To je već preterivanje gore nego dlanovnik. >:D
I još nešto, preterivanje u prevođenju čini da jezik zvuči arhaično, a to PMNTSM treba izbeći. Idealni primer je reč žig koju sam maločas upotrebio.
Kada je brend označavao utiskivanje znaka proizvođača na drvene kutije uz pomoć usijanog metala, to je bio sasvim dobar prevod. Od tada je reč žig ostala na tom stupnju razvoja, dok je brend dobio šira značenja koja uključuju mnogo više od same fizičke pojave brenda (konkretne fizičke manifestacije brenda kao što su ime, logo ili majice sa znakom organizacije). Brend sada predstavlja skup iskustava koje ljudi vezuju za neki proizvod ili neku organizaciju, i samim tim žig više nije odgovarajući prevod. Ako se nasilno vratimo reči žig (samo da ne bismo koristili reč brend), ujedno vraćamo jezički časovnik na doba kada je brend bio isto što i žig.
@ostali:
Moja žena sada ima svoj računar, pa mogu da se koncentrišem na pregledanje prevoda! Ura! :biggrin:
12. februar 2007. u 8:52 pm #35946Žarko Mihajlović
Učesnik[quote=”Ladan ko Zmija”]
po meni je transkripcija “brauzer” malo previše izveštačena[/quote]
??
Pa tako se izgovara, tj. englezi ne kažu “brouzer” već “brauzer”. :p
13. februar 2007. u 5:07 pm #35947foxbunny
UčesnikPa tako se izgovara, tj. englezi ne kažu “brouzer” već “brauzer”. :p
Na engleskom se to izgovara tako da na srpskom ne postoji adekvatna transkripcija, kad smo već kod toga. Ali ono o čemu ja govorim nema veze sa time. Na primer, sada su svi počeli da govore majkrosoft, ali je se odavno koristi druga “transkripcija”, to jest mikrosoft. Ova druga je veoma popularna i ne slučajno. Bliža je srpskom jeziku. Isto kao i brouser u odnosu na brauzer (mada je tu možda mrtva trka, pošto svi kažu “eksplorer”). >:D
Mada ono, moji stavovi su zasnovani pre na tome šta sam do sada čuo nego na nekom iscrpnom istraživanju.
14. februar 2007. u 12:52 pm #35948Žarko Mihajlović
UčesnikMmmm… mislim da bi mnogo bolje bilo kada bi stručne osobe pomogle u prevodu, jer se ovako sve svodi na lične preferencije prevodioca, ili nas koji kritikujemo/odobravamo pojedine stvari iz prevoda, i samim tim delom utičemo na prevod.
Avaj, pretpostavljam da je naš tim koji prevodi KDE daleko od toga da plati pomoć stručnog lica (profesor fakulteta, akademik…).
:'(
14. februar 2007. u 2:34 pm #35949Časlav Ilić
UčesnikBolje ja da udarim u monolog po krupnijim celinama, umreću ako budem otpisivao tačku po tačku 🙂
1. Vodilje prevođenja 1-4, koje navedoh.
Naravno da su one, kao takve, samo moje lično mišljenje. Njihova eventualna objektivna težina može biti samo u tome iza koliko već načinjenih prevoda „stoje“. Kad sagledam situaciju na polju prevođenja slobodnog softvera u nas, zaključujem da je istrajnost prevodilaca na prevodima otprilike direktno srazmerna vođenju sličnim kriterijumima i neplašenju od sasvim izvesnih podsmeha.
Ovo, mislim, ne treba ni da čudi. Jer koji smo to mi koji podosta prevodimo? Ajde što ja nisam, ali, ruku na srce, neće biti ni da su ostali odlučili da prevođenjem „odsluže svoj dug društvu“, već mora tu biti nešto dublje. Unutrašnji osećaj estetike, osećaj da je došla voda do poda, akutno trovanje engleskim? 🙂
U mom slučaju, sećam se još tamo negde, mora biti ’91. ili ’92, kako sam bio očaran prikazima računara u „Odiseji 2010“, da sam nekoliko nedelja posle toga kockicu po kockicu sastavljao „font“ za C64 i bio neobično zadovoljan kad sam na kraju dobio i to READNj. na ekranu (*možda nije bilo Nj, ne sećam se čime sam tačno zamenio Y 🙂
2. Legendarni običan korisnik, i za koga se to prevodi.
Kao što rekoh, takav me se potpuno ne tiče. Ali ne zato što ne želim da mu pomognem, već zato što ne verujem da se rečnikom može pomoći bilo kome, bilo kako. Ko hoće da bude i ostane tek bezbrižni povremeni korisnik računara, nema toga tog rečnika koji će ga gurnuti dublje. A i zašto bi išao dublje — ne moramo svi da se bavimo računarima do iznemoglosti.
Ne može rečnik da odmogne niti pomogne ni stručnjacima. Pojedini izrazi mogu da budu samo odbačeni ili prihvaćeni među stručnjacima, ali će svakako oni izrazi koji se na kraju koriste, pre svega drugoga biti nedvosmisleni, kratki i jezgroviti (dakle, ako nema takav domaći, onda strani).
Odnosno, ja ne prevodim niti smišljam terminologiju zato da nekom olakšam nešto, jer to ili nije moguće (običan korisnik) ili nije potrebno (stručnjak), već zato što zadovoljava neko moje unutrašnje osećanje. Verujem da i drugi česti prevodioci-amateri, ako i ne razmišljaju svesno ovako, onda je to samo zato što to još nisu sebi priznali. Kao što rekoh, akutno trovanje engleskim 🙂
3. Naš jezik nije pristao računarskim izrazima tako kao engleski
A jeste pristao svim drugim granama nauke i tehnike, samo su računari pali s marsa? Samo kad pogledam u svojoj struci, sve vrvi od „rogobatnih izmišljotina“, koje koristimo u zdravlju i veselju. Prevodi oštri kao britva, bez kočnica i uvijanja, kovani u vreme kad se mislilo da smo neke face — bez obzira jesmo li ili nismo bili, poenta je u duhu.
Pomenuh gore već gornjaku za upper surface (tu je naravno i donjaka), a prođe mi obzorjem razmišljanja pre neki dan reč spar, greda po dužini krila koja nosi glavno opterećenje. Baš radoznalo pogledah u opšti rečnik, piše „greda, jarbol, potporanj krila“, izrazi koji su, redom: preopšti, nešto potpuno bezveze, predugačak. Naš stručni prevod? — „ramenjača“, bato!
Ne, nisu računari ti koji nisu pristali srpskom, već je vreme to koje nije pristalo srpskom — čista društveno-psihološka situacija. Šta uostalom ja o tome da pričam, eto ga gosn. Ledar, ovaj hoću reći Zmijar, koliko vidim baš bi mogao da stručno prozbori neku rečcu o stanju svesti u naroda 🙂
4. Da se pametno dogovorimo oko dobrih i većini prihvatljivih prevoda
Nemoguće. Rečnik se ne stvara konsenzusom, već žezlom autoritativnog, popularnog, istaknutog. Gorepomenute rečnike drugih grana tehnike nisu stvarali ni jezikoslovci ni kakvi komiteti, već pojedinici smatrani za vrhunske stručnjake u oblastima koje su u tim trenucima bile uzimane za perjanicu društvenog napretka. Upravo zbog nedostatka tog duha danas kod nas i ne postoji računarski rečnik, a ne zbog „nepodesnosti srpskog“, što je koještarija.
Uostalom, nisam video jedan primer domaćeg računarskog prevoda koji, kao celina, nije otpisan međ’ domaćom računarski potkovanom populacijom kao smešan. Počev od izdanja Mikroknjige, preko Majkrosoftovog prevoda (po mom mišljenju, veoma dobrog), pa nadalje.
Znači, puste su te priče oko opštenarodnog slaganja, državnih tela, komiteta „onih koji se u to bolje razumeju“, standardizacija. To s jezikom nikad nije išlo, ni kod nas ni u svetu, pa neće ni ubuduće. Pomenuti Majkrosoftov prevod je imao jednog akademika u timu, i to po priči vrlo aktivnog i spremnog da ide u sitna crevca (a ne da figura tek da se ima ime), pa nešto ne vidim da je to pomoglo Majkrosoftovom prevodu da ne bude ismejavan. Nego mi koji prevodimo, lepo se dobro isprangijamo argumentima u vezi konkretnih predloga, i onda svako prelomi u svom zabranu — niti može, niti treba nešto više od toga.
5. Strani izrazi u originalu
Imam pred sobom dva pravopisna sistema:
Prvi, engleski, krpljen vekovima rukama i nogama, krojen političkim odlukama srednjovekovnih vlastodržaca s obe strane Lamanša, i sprovođen rukom mudrih štampara (plaćanih po složenom slovu) koji su umeli da iskoriste taj haos (mislim da sam već ostavljao na forumu, ali ajd’ opet: http://www.spellingsociety.org/aboutsss/leaflets/whyeng.php )
I drugi, srpski, kojeg je mahom sastavio jedan bezobraznik pre manje od dva veka, prekršivši sve tadašnje društvene norme, naturivši po svom ličnom ukusu, narodu koji ništa drugo moderno imao nije, jedan od najmodernijih svetskih pravopisa.
Ja sam inženjer; volim novo i moderno, i koje odiše drskim duhom svog tvorca. Da se 150 godina pošto su takvi problemi rešeni, danas kod nas po forumima otvaraju teme „Kako vi izgovarate…“ E vala, neće u mojoj smeni — kraj priče.
6. Strani izrazi u transkripciji
Transkripcija je vrlo nezgodna, jer engleski ima oko 43 glasa (neka srednja procena), odnosno toliko bi im slova trebalo za fonemički alfabet kakav je srpski; još gore, od ta 43 glasa, 12 (ili beše 14) su samoglasnici. Tako da se ne običan narod, već stručnjaci za engleski prepiru oko pojedinih transkripcija.
Pored toga, transkripcija ubija osećaj za jezik, izaziva pravopisne nedoumice. U samoj ovoj temi, lepo Ladan ko Pivo primeti gore baš taj efekat. Povlači tako za sobom i engleski red reči, nepromenljivost prideva, pogrešnu kapitalizaciju… Stoga se trudim da je izbegavam kako zna i umem.
7. Lična imena
Tu svakako postoje i koriste se oba rešenja — transkripcija i prevod. Nema pravila, sve je slučaj za sebe, pa kako kome dođe. Ja lično imam neki labavi kriterijum, koji se očigledno ne može uvek s lakoćom primeniti, ali je bar takav-kakav: ako je ime nečega jako vezano sa njegovom namenom, preveo bih ga, a u suprotnom transkribovao. Kao malo potpravilo, ako je ime direktna anglizacija klasične reči, koja takođe postoji i posrbljena, onda bih ga njome preveo bez obzira na povezanost sa namenom. Poštanski klijenti mi dođu kao školski primer: Thunderbird postaje Tanderberd (transkripcija), KMail K-pošta (prevod), a Evolution Evolucija (klasika)
Što se tiče mišljenja da robne marke ne treba preslovljavati, zato što su zaštićene nekakvim zakonom: to se bre tiče samo pravničkih zavrzlama u sudskim parnicama, a ne za svakodnevne upotrebe u komunikaciji. Uostalom, onoga trenutka kada napišete „Firefoxom možete…“, već ste „iskvarili robnu marku“ dodaviši padežni nastavak. Mada ne volim da mašem batinom, pomenuću ovde i Pravopis, koji pri pisanju latinicom ostavlja obe mogućnosti (izvorno ili transkripcija), a ćirilicom propisuje isključivo transkripciju.
E sad, pošto vidim da je ceo latinični svet odlučio da koristi izvorna a ne transkribovana imena u slučajevima kad se ne prevodi, samo još kod nas ima nekih batrganja, trenutno sam pri tome da u budućim prevodima, u latiničnoj verziji zaista ostavljam takva izvorna imena i skraćenice. Pošto sam neophodnu tehniku za to već razradio iz drugih potreba, kovelim kad ljudi tako vole neka im, ionako me se ne tiče.
—
(hm, manje bih vremena potrošio da sam otpisivao tačku po tačku…)
-
AutorČlanci
Moraš biti prijavljen da bi postavio komentar u ovoj temi.