Ne uspevas da razgranicis brzinu dolaska do dovoljno dobrog resenja od FIZICKE brzine rada masine. To su potpuno razlicite kategorije. Dakle, brzina dolaska do resenja se razmatra sa stanovista psiholoske ekonomije: koliko napora si ulozio i koliko prepreka prebrodio da bi dosao do resenja. Najbrze je ono resenje koje zahteva minimum intervencija.
Jedan od razloga popularnosti IEa je taj sto IE zahteva najmanje intervencija za uspesno podizanje nakon instalacije samog sistema. Jedino se podizanjem svesti (samim tim i kriterijuma) situacija menja, zato sto se ispostavilo da IE nije DOVOLJNO DOBRO resenje, zbog mora problema koje donosi sa sobom. Ali opet, za manje svesne pojedince, to nije toliki problem i IE za njih jos uvek predstavlja dovoljno dobro resenje.
Sto se tice teze da za sve treba da postoji samo jedan program… Da, to je upravo ono sto predlazem. Ali opet, ja sam vec napomenuo da to nije sistem za TEBE i ostale ovde, koji su u fazonu da traze optimalno resenje, vec za ljude kojih nije briga za to. Za ljude koji su opisani u prvom postu.
Ako mislis da tu nema dovoljno mesta za razvoj novih aplikacija, razmisli ponovo.
Termin aplikacija, u ovom drugacijem konceptu koji predlazem, ne odnosi se na paket UI+funkcionalnost. UI je nesto potpuno odvojeno od aplikacije, a aplikacija vise nije briga korisnika. Umesto aplikacije, uvodi se termin “zadatak”. To je ono sto korisnik zapravo RADI na masini. A ono sto omogucava taj “rad” je aplikacija, koju korisnik nikada ne mora da vidi, ako ne zeli.
Aplikacija pruza funkcionalnost i uputstva za koriscenje tih funkcionalnosti softveru koji je zaduzen za UI. UI se razvija odvojeno, i odredjuje moguce ponasanje korisnika. On daje ogranicenja i oslobadja korisnika od pravljenja nepotrebnih izbora.
Ako si zainteresovan, mozemo da razmenimo e-mailove, da ti potanko obrazlozim sve detalje. Ja sam ceo ovaj sistem okvirno razradio u glavi, ali jos uvek ima detalja koje nisam dovoljno dobro presao.