Почетак › Форуми › Линукс дистрибуције › Slackware › Mali vodič kroz Slackware
- This topic has 19 одговора, 13 гласова, and was last updated 17 years, 5 months раније by
dokman.
-
АуторЧланци
-
14. фебруар 2005. у 6:16 pm #4841
mtm76
УчесникPrimjetio sam da ljudi neopravdano zaziru od Slackware-a, i to zato jer im je neko rekao da je to “tamo neka distribucija”, koju instaliraju samo “tamo neki likovi” koji žele da se prave pametni… E kad na to dodamo činjenicu da je instalacija u tekstualnom modu, i da ne postoje gotovo nikakvi grafički alati za konfiguraciju, većina potencijalih novih korisnika već diže ruke od ove distribucije… E ja se nadam da ću bar malo to promijeniti sa ovim tekstom… inače sav ovaj tekst se odnosi na Slack10, ali ne bi trebalo da bude nekakve razlike i za ostale… a trebao bi da bude koristan prije svega za one koji ne vladaju baš engleskim jezikom, pa su prepušteni domaćim forumima na volju…
Malo istorije 🙂
Za neupućene Slackware je najstarija distribucija, koja je i dan danas preživjela. Pokrenuo ju je Patrick Volkerding, inače živa legenda open source zajednice, jedan od rijetkih kojih sve radi isključivo volonterski, tj. iz ideoloških razloga (a ne kao neki koji bi za mnogo manje truda htjeli nekakvu nadoknadu…), koji i pored ozbiljno ugroženog zdravlja i dan danas nastavlja svoj rad. Inače Slackware je sleng riječ i označava slobodu, nezavisnost i mogućnost slobodnog razmišljanja, što u današnjem svijetu postaje sve manje moguće. Slackware predstavlja sve ono što je GNU/Linux trebao biti, a što očigledno svakim danom sve manje jeste. Takav kakav je suočen je da “nigdje nije pristao”, tj. kao korisnici primjetićete da nidje ne postoji specijalizirani Slackware forum, već ste prisiljeni kao nomadi šlepati se uz ove komercijalne varijante. To je inače posljedica same prirode ove distribucije… nego da ne dužimo…Instalacija
Kao prvo trebate nabaviti instalacione CD-ove (2-4), i podesiti da se sistem podiže sa CD-a (najčešće u BIOS-u, mada može postojati i nekakva prečica na tastaturi). Prije toga bi možda trebali smanjiti potojeće particije (sa Windowsom) pomoću nekog specijaliziranog alata, da bi smanjili vjerovatnoću gubitka podataka. Prilkom podizanja sistema dobićete nekoliko jednostavnih poruka, pri čemu je najvažnije koji ćete kernel koristiti prilkom instalacije. Ako imate standardnu desktop “kantu”, najvjerovatnije da će sa bare.i kernelom sve dobro proći. Zatim dobijate root shell, kojim se obavlja ostatak instalacije. Ako imamo slobodnog (neformatiranog) prostora na disku, a trebali bi ako smo smanjili neku od particija, trebamo napraviti linux particije. To možemo obaviti pomoću programčića cfdisk, tj. pokrećemo
cfdisk /dev/hda
(hda-pri master, hdb-pri slave, hdc-sec master, hdd-sec slave), a zatim dobijemo spisak postojećih particija, kao i informaciju o slobodnom prostoru (free space), koga ćemo particionisati. Treba nam swap i glavna particija. Veličina swap-a zvisi ponajviš o količini RAM-a. Nekada je važilo duplo više, dok je danas situacija potpuno obrnuta. Znači više RAM-a, manji swap. Za 256 MB, nekih 200-300 MB swap prostora će biti dovoljno (osim ako ne mislite igrati neke igre, tipa UT 🙂 ), dok recimo za 768 MB možeti staviti i manje od 100 MB… U ovom slučaju, u 99% vremena swap će biti u potpunosti neiskorišten, a onaj 1% zauzeće neće biti veće od par MB. Kreiramo je tako što odaberemo New, a zatim Type 82 (Type 83 za glavnu particiju). Preporučljivo je da budu logičke particije. Zatim idemo na Write, pa na Quit.
Sada pokrećemo setup. Naravo, ponovno dobijamo tekstualno sučelje sa opcijama. Primjetićete da za svaku postoji dataljan opis. Prva bitna nam je Adswap, gdje dodajemo particiju koju smo pripremili. Zatim ide Target gdje odabiramo glavnu particiju, na koju će biti izvršena instalacija. Poslije toga moramo odabrati Filesystem. Smatra se da su ext2&ext3 pouzdaniji (ali manje efikasni u pogledu korištenja prostora), dok se za reiserfs smatra da je brži. Poslije formatiranja dobijemo opciju da dodamo Windows particije i mijesta na kojima će biti mount-ovane. Kao izvor instalacije, setup će automatski pretražiti sve periferije i naći uređaj koji koristimo. Zatim ide odabir paketa koje želimo instalirati. Šta ćete izostaviti zavisi od vas samih, ali krajnje preporučljivo izvršiti potpunu instalaciju, jer je samo tako sigurno da su sve ovisnosti zadovoljene (tj. poštedićete sebe velike glavobolje ako tako uradite, jer na Slack-u ne postoji alat koji se brine o međuzavisnostima paketa 🙂 ). Zatim se to sve instalira, poslije čega nas dočekuje odabir kernela koji će biti postavljen na sistem. Ovdje opet zavisi od konfiguracije, ali može vam se desiti problem tipa da računar ne želi da se ugasi, ukoliko odaberete bare.i, zbog toga odaberite bareacpi.i, ili šta vam već odgovara. Inače imena kernela govore dosta sama za sebe. Zatim se nastavlja konfigurisanje sistema. Zatim dobijemo pitanje da li želimo napraviti boot disketu. Ovo je preporučljivo, ali nije neophodno. Sljiedi pitanje u vezi sa modemom. Ovo ima značaj jedino ako imate hardverski modem, inače slobodno preskočite. Zatim par pitanja o mišu, hardverskom satu, slovima koja će biti korištena u konzoli.
Zatim ide možda i “najopasniji dio”. Instalacija bootloader-a (LILO). Odaberemo expert podešavanja, i konfigurišemo korak po korak. Znači odaberemo Linux particiju, zatim dodamo Windows particije, damo im odgovarajuće oznake. Jako je bitno dodati hdx=ide-scsi, ako imamo CD/DVD rezač, a odlučili smo da koristimo kernel 2.4. Zatim ga instaliramo, najbolje u MBR, mada će vas upozoriti da je to potencijalno opasan korak (ali nije 🙂 ).
Zatim ide i podešavanje mrežnih postavki, koje možete preskočiti i obaviti kad god želite pomoću komande netconfig. Zatim birate servise koji će biti pokrenuti. Radi veće sigurnosti i brzine sistema preporučljivo je svesti ih na minimum. Tako da vam sigurno ne trebaju CUPS i lprng zajedno (za štampanje), ne treba vam samba ako niste umreženi, i slično. Najvažnije je i ako pogriešite da kasnije vrlo lako to možete popreviti, tj. uključiti/isključiti dati servis. O tome nešto kasnije.
Zatim određujemo grafičko sučelje koje ćemo koristiti. Ovde je izbor čisto vaš. Možda je KDE za nijansu bolje od ostalih, prije svega jer kompenzira (u nekoj mjeri) nedostatak grafičkih alata za konfiguraciju sa sopstvenim. Kasnije ga možete promijenit komandom xwmconfig, kojom će te dobiti ovaj isti prozor za konfigurisanje. Zatim dobijete opciju da postavite root lozinku. Poslije toga restartujete računar (ctrl+alt+delete), i poslije par trenutak strepnje sistem se podiže, naravno, bez problema. Logujete se u konzoli, nakon čega možete (a i ne morate) dodati korisnika komandom adduser. Inače Slackware se instalira ponajviše sa ciljem da se nešto nauči, a pri tome ćete uglavnom morati imati root ovlasti, tako da ako samo vi koristite računar, možete i preskočiti ovaj korak (mada to uglavnom nije preporučljivo za svakodnevni rad). Zatim još preostaje da konfigurišemo grafičko sučelje, najbolje komandom xorgconfig. Trebate paziti na maksimalnu rezoluciju, frekvenciju monitora (pogotovo vertikalnu, 60Hz je “sigurna” vrijednost) i grafičku karticu. I to je to. Ostaje nam samo još da ukucamo startx i podignemo grafičko okruženje.Šta dalje?
Dalje o uglavnom stvarima koje će vam najviše trebati, i o specifičnostima Slack-a. Jako bitna stvar je da se snalazite sa konzolom, tj. da znate bar neke osnovne komande, preusmjeravanje, piping, i ostalo… ali to je zajednička stvar za sve distribucije. Jedina razlika je što će vam ovdje biti nephodne 🙂 . Slijede najčešća pitanja.Želim se logovati iz grafičkog sučelja…
Treba promijeniti u datoteci /etc/inittab sledeći red
id:3:initdefault u
id:4:initdefault
Inače init je prvi proces koji se izvršava prilikom podizanja sistema (otkucajte ps ax | grep 1), a on čita ono što se nalazi u initttab-u, koji mu govori u koji runlevel da ide, i gdje se konfiguracija za dati runlevel nalazi.Šta su runlevel-i?
Runlevel je definisan od strane servisa koji su dostupni u datom trenutku, tj. za vrijeme izvršavanja datog runlevel-a. Evo šta koji predstavlja:
runlevel 0 = zaustavljanje sistema
runlevel 1 = jednokorisnički režim rada, koristi se za održavanje sistem
runlevel 2 = ne koristi se na Slack-u
runlevel 3 = multikorisnički režim rada sa login-om u konzoli
runlevel 4 = multikorisnički režim rada sa grafičkim okruženjem
runlevel 5 = ne koristi se
runlevel 6 = restart
runlevel S ili s = jednokorisnički runlevelKonfiguracija runlevel-a i ostalih servisa, BSD init skripte
Runlevel init skripte se nalaze u direktorijumu /etc/rc.d. Ovo je inače BSD način skripti, i Slack ga koristi po ugledu na BSD. Ostale GNU/Linux distribucije koriste System V init skripte. Ovo je inače i jedan od vječnih “krstaških ratova” informatičara, tj. pitanje koji je bolji. Pošto mi koristimo Slack, bolji je onaj BSD 🙂 . Drugi “krstaški rat” je rasprava: Šta je bolje vi ili emacs 🙂 . Runlevel skripte su redom:
rc.0 = simbolički link na rc.6
rc.M = zajednička za višekorisničke runlevel-e 2 i 3
rc.K = runlevel administratora, jednokorisnički sistem rada
rc.S = inicijalizacijska skripta sistema
rc.4 = za runlevel 4, podiže sistem direktno u grafičko okruženje
rc.6 = skripta koja se izvršava, prilokom restarta/gašenja rečunara
Ostatak rc.* datoteka su servisi kao što su Samba, Apache, PCMCIA… Servisi se izvršavaju prilkom podizanja sistema, pod uslovom da su izvršni.Kako uključiti/isključiti servis
Komandom chmod 754
ime_servisa uključiti a sa chmod 644 ime_servisa isključiti. Ovo je jedan od načina.Kako osposobiti hardver koji ne radi?
Najbolji način je nabavka najnovijeg kernela i kompajliranje, iz prostog razloga što priličan broj stvari nije uključen u onaj default-ni. Za početnike najveće razočarenje predstavlja činjenica da im zvučna kartica neće nikako ne radi, ili nešto slično, i zna se čak desiti da zbog toga odustanu od ove distibucije. Nije preporučljivo kompajlirati već postojući kernel, jer se može lako desiti da nešto krene pogrešno, i onda imamo mrtav sistem.Kako kompajlirati kernel?
Nešto sam već napisao, tako da se ne ponavljam. Pogledajte na adresi
http://www.lugzdk.ba/dokumentacija/kompajliranje_kernela.pdf
Obratite pažnju na to da kernel 2.6 koristi modprobe.conf umjesto modules.conf.Eto zasad toliko. Nadam se da će nekom pomoći… Naravno ima toga još mnogo, ali neću dalje ništa da pišem iz razloga što je moguće da je to već spomenuto na ovom forumu… a ako imate nekih sugestija i komentara slobodno ih napišite… ili još bolje napišite i vi nešto slično… 🙂
14. фебруар 2005. у 8:25 pm #24930Off-Topic
УчесникPretpostavljam da si bio pritisnut da uradish neshto ovako 😉
Super stvarchica
Mada, ne moze se reci da nije user frandly kad je u pitanju instalacija, mislilo se na skoro sve, tako da se ne razlikuje bash mnogo od instalacije MDK-a u text modu (iskustvo sa P1), stime sho se Slack instalira za nekih 5 min dok MDK davi ko zmija zabu.
Isto vazi i za brzinu, shto mi nije jasno zashto bash tolika razlika, a i neke navike iz drugih distribucija otpadaju, tipa ovlashcenja, malo toga je po default-u read write by others and users, mnogo toga je samo za root-a koji je u startu i jedini user, a i sam KDE mu je u /opt direktorijumu, odakle i vuche sva podeshavanja za desktop, shto samo govori koliko mu nije nativ okruzenje, ali podeshavanje grafichke kroz kcontrol je svakako…, mozda malko mish koji po defaultu uvek skucava na /dev/mouse sa Options “Protokol” “Auto” i to bez Options “ZAxisMapping” “4 5” pa mu ne radi skroli.Toliko od mojih trenutnih zapazanja, definitivno ne dizem ruke od DarkStar-a dok god ga ne nachinim da bude kompletan, a ne ko u ratovima zverzda onako zdrndan i nedovrshen.
14. фебруар 2005. у 11:14 pm #24931srdan
УчесникSuper tekst za NAJBOLJU GNU/Linux distribuciju
evo i mojih tekstova čisto da doprinesem i ja nešto:
http://www.srdjan.web1000.com/Uputstva/Slackware_sta_lat0.html
i
http://www.srdjan.web1000.com/Uputstva/Instalacija_Slackware_10_lat.htmlPozdrav
16. фебруар 2005. у 2:15 pm #24932mtm76
УчесникOk… vidim da su reakcije pozitivne, tako da nema razloga da ne dodam još nešto. Svakako vam preporučujem da pogledate linkove koje je stavio srdan, ima tu zanimljivih stvari (naročito podešavanje dialup konekcije i štampača). Pogotovo ako mislite se logovati kao običan user. Ja ću gledati da ne ponovim ništa što je tamo već napisano.
Ajmo dalje…
Predpostavljam da ste uspješno, završili instalaciju, podesili sav hardver, kompajlirali kernel, postavili par pitanja tipa kako da podesim modem i slično… :). Dalje ćemo o malo “manje zamornim” temama.Nervira me LILO…
Istina… poslije nekog vremena stvarno zna postati dosadan onaj crveni ekran, koji je postavljen po default-u. Naravo da se to može promijeniti. Sve što teba uraditi je dodati sljedeću liniju u /etc/lilo.conf
bitmap = /boot/lilo.bmp
gdje je lilo.bmp proizvoljna slika, koja se može zvati drugačije. Bitno je da se nalazi u /boot, da je veličine 640×480, format BMP, a dubina boja 16bpp… Zatim morate ukucati u konzoli lilo, čime se data konfiguracija upisuje u MBR. Ako nešto nije u redu, to će vam biti javljeno, i neće ništa biti upisano. Za svaki slučaj, možete stari lilo.conf upisati na flopi disk, i to komandom (naravno prije nego što ga editujete)
lilo -b /dev/fd0Promjena grafičkog okruženja…
Već sam rekao da to možete obaviti komandom xwmconfig. Ali da pogledamo šta ta komanda ustvari radi. Dosad ste već trebali steći osjećaj da je to “nešto” povezano sa skriptama, i to onim init skriptama koje se izvršavaju prilikom podizanja sistema… i bili ste u pravu. Za to su zadužene shell skripte koje se nalaze u /etc/X11/xinit. Ključna je xinirc. Ona predstavlja simbolički link na skriptu koja podiže dato okruženje, a koja se nalazi u istom direktorijumu i zove se xinitrc.ime_okruženja. Postupak za pravljenje simboličko linka bi bio otprilike sljedeći:
cd /etc/X11/xinit #prebacite se u dati direktorijum
ls #izlistate sadržaj datog direktorijuma
cp xinitrc xinitrc.old # “backup”
rm xinitrc # uklanja xinitrc
ln -s xinitrc.ime_okruženja xinitrc #ono što smo htjeli da uradimoInstalacija programa…
Programi se mogu instalirati na 2 načina, što zavisi u kom obliku ih dobijete.
1.ako su to prekompajlirani binarni paketi, koji su kod Slackware-a u *.tgz formatu, njihova instalacija se svodi na raspakovavanje u predviđene direktorijume, pomoću specijalizovanih alata, tj. pomoću komande installpkg ime_paketa.tgz a uklanjamo ih komandom removepkg ime_paketa.tgz. Spiskovi instaliranih paketa se nalaze /var/log/packages. Komandom
ls /var/log/packages
dobijamo spisak instaliranih paketa.
Moguće je i instalirati sveprisutne rpm pakete, samo što nije sigurno da će raditi. Pri tome nam je od pomoći programčić imena rpm2tgz. Pomoću njega sljedećom komandom
rpm2tgz ime_datoteke.rpm
vršimo njeno pretvaranje u *.tgz format.
Inače postoji i grafičko sučelje (doduše opet u konzoli) imena pkgtool, koje pokušava da obavi operacije installpkg/removepkg, ali ja ga baš ne nalazim korisnim…
2.Ako su u pitanju programi u izvornom kodu, procedura za instalaciju je standardna. Znači, raspakujete ih, pa zatim
cd /…/direktorijum_izvornim_kodom
./configure #provjerava da li postoje svi potrebni uslovi za komp.
make #kompajlira izvorni kod (i ostalo…)
make install #instalira programPa gdje su te “*.exe” datoteke…
Unix sistemi uglavnom ne koriste ekstenzije, pa odatle i činjenica da ne postoje navedeni fajlovi. Izvršne datoteke možete prepoznati po tome što njihove ikone imaju oblik zupčanika… i obično se nalaze u /usr/bin. Naravno mogu se nalaziti i na različitim mijestima od ovog, a koja su najčešća možete vidjeti pomoću komande
echo $PATH
Ako se data datoteka ne nalazi u nekom od tih direktorijuma, nećete je moći izvršiti u konzoli… to se lako može promjeniti promjenom sistemskih varijabli (PATH, HOSTNAME,… su neki od primjera sistemskih varijabli), ali da ne žurimo previše unaprijed…Šta znači ono “darkstar” kad god se logujem…
To je u stvari sistemska varijabla HOSTNAME. Inače to je ime jednog od računara na kome se Slackware “stvara” tako da on automatski “utisne” svoje ime… Ime možete promjeniti u proizvoljno mijenjajući sistemsku varijablu, i to na standardan način:
HOSTNAME=novo_ime“All work and no fun…”
Naravno da nije tako… 🙂 Sa Slack-om dolazi čitav niz igara, od kojih su posebno zanimljive stare tekstualne igre… Stan’te, ljudi, stan’te… 🙂 Naravno da se mogu igrati i najnovije 3D igre, samo su nam za to potrebni 3D drajveri…Instalacija 3D drajvera…
Sad se vjerovatno pitate šta tu ima posebno kod Slack-a u odnosu na većinu drugih distribucija… Ako imate Nvidia-nu grafičku karticu, onda i nema. Znači otkucate
sh ime_drajvera.run
i sve radi.
Problem je sa ATI-ijem. Kao prvo on distribuira svoje drajvere u rpm obliku, pa time imamo malo više posla, tj.
rpm2tgz fime_drajvera.rpm
installpkg ime_drajvera.tgz
cd /lib/modules/fglrx/build_mod
sh make.sh
cd ..
sh make_install.sh
je procedura… zatim komanda fglrxconfig, koja je vrlo slična xorgconfig. Ako ste negdje nesigurni, ostavite ponuđenu opciju… to bi bilo to… teoretski, a u praksi baš i nije (teoretski gledano praksa i teorija su isto, ali to u praksi baš i nije slučaj 🙂 ). Znači u praksi imamo situaciju da ATI-ijevi drajveri nisu baš dobro napisani (a za xorg6.7 i ne postoje, nego se moraju koristiti od xfree4.3), a da ne rade baš najbolje je u najmanju ruku blago rečenu… Slack+xorg+ATI baš i nije dobitna kombinacija… Sa xfree je situacija nešto bolja… I na kraju napomena Slack10 koristi xorg6.7, a Slack10.1 xorg6.8…Nastavak slijedi… (dok malo prođu ovi ispiti 🙂 )
Opet napominjem, napište i vi nešto i objavite… možete i ovdje…18. фебруар 2005. у 6:14 pm #24933srdan
УчесникSamo nekoliko stvari da dopunim dobrog prijatelja mtm76
Oko lila, pošto sam ja fanatik u pogledu toga kako mi sistem izgleda (volem da to bude po mom ukusu), a Pat-u to na Slack nije najvažnija stvar tako da stvar treba uzeti u svoje ruke.
Znači definitivno treba skinuti onaj ružni crveni ekran lila, a pošto je mtm76 napisao nešto o tome ja samo da ga dopunim. Znači izaberite sliku koja vam se sviđa i sa kojom želite da vas lilo dočeka. Lilo sigurno nije najbolji loader (grub je možda bolji) ali ovaj prvi je mnogo lakši za konfiguraciju i mene još nijednom nije izdao. Znači tu sliku otvorite u Gimp-u i konfertujte je u BMP (ako ona to već nije) i smanjite na 640×480. U Gimp-u sledite korake Image>Mode>Indexed
i sačuvajte sliku kao .bmp (kod mene je boot.bmp) i kopirati je u /boot. I dodajte u lilo.conf sledeće
[code]# boot screen settings
bitmap=/boot/boot.bmp
bmp-colors=139,,0,255,,0
bmp-table=40p,384p,1,5
bmp-timer=513p,30p,255,0,0[/code]
izvrišite komandu
# lilo
ako to neuspe probajte sa
[code]bitmap=/boot/boot.bmp
bmp-colors=9,,0,13,,0
bmp-table=40p,384p,1,2
bmp-timer=5p,3p,5,0,0[/code]
Evo mog lilo.conf čisto da vam bude od pomoći
[code]# LILO configuration file
# generated by ‘liloconfig’
#
# Start LILO global section
boot = /dev/hda
prompt
timeout = 1200
# Override dangerous defaults that rewrite the partition table:
change-rules
reset
# VESA framebuffer console @ 1024x768x256
vga = 773
# Normal VGA console
# vga = normal
# VESA framebuffer console @ 1024x768x64k
# vga=791
# VESA framebuffer console @ 1024x768x32k
# vga=790
# VESA framebuffer console @ 1024x768x256
# vga=773
# VESA framebuffer console @ 800x600x64k
# vga=788
# VESA framebuffer console @ 800x600x32k
# vga=787
# VESA framebuffer console @ 800x600x256
# vga=771
# VESA framebuffer console @ 640x480x64k
# vga=785
# VESA framebuffer console @ 640x480x32k
# vga=784
# VESA framebuffer console @ 640x480x256
# vga=769
# End LILO global section# boot screen settings
bitmap=/boot/boot.bmp
bmp-colors=139,,0,255,,0
bmp-table=40p,384p,1,5
bmp-timer=513p,30p,255,0,0# Linux bootable partition config begins
image = /boot/vmlinuz
root = /dev/hda2
label = Slackware
read-only
# Linux bootable partition config ends
# FreeBSD bootable partition config begins
other=/dev/hda4
table=/dev/hda
label=FreeBSD
# FreeBSD bootable partition config ends
[/code]E da i molim admine da ovo postave kao lepljivu poruku na vrhu foruma posvećenog Slackware-u.
Pozdrav 😉
19. септембар 2005. у 7:37 pm #24934japan
Учесник22. децембар 2005. у 5:54 pm #24935diablo_
УчесникKako se instalira intel536 na Slackware 10.2 (najbolji distro zasigurno ali hocu modem da mi radi!!!)
25. децембар 2005. у 12:57 am #24936AxeZ
УчесникKako se instalira intel536 na Slackware 10.2 (najbolji distro zasigurno ali hocu modem da mi radi!!!)
Isto ko i na svim ostalim distroima…
Inace, Pat to ne radi volonterski, cisto da se zna,, nego iskljucivo zivi od toga. Slackware store i pretplata na SLackware izdanja ga izdrzavaju.
Tako da bi bilo lepo da se to izmeni u inicijalnom tekstu.
3. јануар 2006. у 10:17 am #24937diablo_
УчесникImam jedan problem sa instalacijom Nvidia drajvera novih…Posle instalacije pojavi se logo a onda ekran pocrni i pojave se zelene tacke po ekranu i tu je kraj.Kada editujem xorgconfig sve radi normalno ali ne znam da li su i dalje instalirani ti novi drajveri.Izgubim opengl screensavere.
14. фебруар 2006. у 4:08 am #24938_br41n_1n7rUd3r_
УчесникNe znam tacno gde , ali sam postao da SLack 10.2 ima bug sa nVIDI -om , i meni je se desavao tak problem , ali je kod mene bio malo drugaciji , da ne objasnjavam sada , potrajace , nego , stvar je u tome sto nisam uspeo da namestim nVIDI -a na 10.2 , a sve je radjeno kao i na 10.0 . . . digao sam ruke 8)
-
АуторЧланци
Мораш бити пријављен да би поставио коментар у овој теми.