Početak›Forumi›Linukso veb sajt›Pričaonica›Licemerni FSF?
- This topic has 27 odgovora, 11 glasova, and was last updated 16 years, 8 months ranije by foxbunny.
-
AutorČlanci
-
1. avgust 2007. u 2:22 pm #8929ВладимирUčesnik
Ako stisnete na “Copyleft” na bilo kojoj strani ovde, dolazite do
http://www.gnu.org/copyleft/%5B/url%5D
i tu se lepo objašnjava šta je Copyleft.Jedan deo kaže:
In the GNU project, our aim is to give all users the freedom to redistribute and change GNU software. If middlemen could strip off the freedom, we might have many users, but those users would not have freedom. So instead of putting GNU software in the public domain, we “copyleft” it.
A onda pri dnu piše:
Copyright © 1996, 1997, 1998, 1999, 2000, 2001, 2002, 2003, 2004, 2005, 2006, 2007 Free Software Foundation, Inc.,
😡
Nisam neki stručnjak za licence, a zanima me što nisu stavili ono što propagiraju?
1. avgust 2007. u 2:37 pm #58632nowaveUčesnikHehehe… Skroz dobra fora. Mozda ce nam Nightweaver to objasniti i pojasniti.
1. avgust 2007. u 3:19 pm #58633foxbunnyUčesnikE, onda bi prvo trebalo da znate kako Copyleft funkcioniše, pošto ta opaska gore znači da niste razumeli.
Znači, da bi neko mogao nekome da da licencu za upotrebu nekog autorskog dela, on mora biti vlasnik autorskih prava nad tim delom. Oznaka (koja ima nekog pravnog značaja) za to vlasništvo je Copyright.
Sve vrste free licenci su zapravo “eksploatacija” tog mehanizma. Ti kao vlasnik svih prava (all rights reserved) nad nekim autorskim delom, to jest kao autor tog dela, daješ drugima pravo na ___________. Tako fnkcioniše licenca.
U većini free licenci umesto “all rights reserved” (sva prava zadržana), stoji “some rights reserved” (neka prava zadržana), što znači da autor ne zadržava sva prava koja mu automatski pripadaju stvaranjem dela, već neka od tih prava daje drugima. To uključuje, između ostalog, pravo na kopiranje, modifikaciju, itd. Znate već. Dakle, da bi to funkcionisalo, MORA postojati vlasnik kopirajta, odnosno osoba ili neko pravno lice koje polaže prava na neko delo.
Copyleft je samo “fora”. To je kovanica koja označava autorsko delo kod kojeg autor nije zadržao sva prava. Ta oznaka nema NIKAKVOG pravnog značaja i njegova upotreba nije obavezna. Čak ni upotreba oznake za Copyright nije obavezna, i copyright se PODRAZUMEVA, ali za razliku od copyleft oznake, copyright ima pravno značenje.
Ukratko:
Copyleft is a play on the word copyright and is the practice of using copyright law to remove restrictions on distributing copies and modified versions of a work for others and requiring that the same freedoms be preserved in modified versions.
BTW, zbog svega ovoga postoje ljudi koji tvrde (sa pravom?) da je termin “vlasnički softver” čista glupost, pošto free software (slobodni softver) ne može da postoji bez vlasnika autorskih prava.
1. avgust 2007. u 3:25 pm #58634Časlav IlićUčesnikPoenta slobodnog softvera su četiri slobode koje garantuje korisnicima (http://www.gnu.org/philosophy/free-sw.html), a koje su po važećim zakonima o „intelektualnoj svojini“ podrazumevano sve nedostupne korisnicima, osim ako se ne naglasi drugačije. OJL je oruđe za sprovođenje tih sloboda: koristi zakon „naopako“, tako što izričito omogućava ono radi čijeg je ukidanja zakon i uveden.
Ovo možda malo čudno zvuči, ali biva jasnije kada se uoči šta su zakoni o „intelektualnoj svojini“: državno odobrenje autoru informacije (programa u ovom slučaju) za apsolutni monopol nad tom informacijom na ograničeni vremenski period. On s tim monopolom može učiniti šta god hoće, a OJL je pravni način da ga se praktično odrekne, ali tako da ga niko drugi ne može prigrabiti.
1. avgust 2007. u 3:43 pm #58635nowaveUčesnikPa ipak zadrzava neka prava. Sad ta neka prava mogu da se tumace i kao sva, s’ obzirom da su ostala prava zagarantovana svima. U principu, GNU/GPL je neka prava zagarantovao svima dok druga prava zadrzava. Sta su oni uradili, samo smanjili skup prava koja ce zadrzati. Ali i dalje poseduju prava. Hocu da kazem da nismo upoznati sa nekim non OSI compliant licencama, govorili bi da su one restriktive, vlasnicke,…
Da, copyleft pravno nista ne znaci.
BTW mrzim pravo i ove pravne zavrzlame. Zar ne bi bilo super da smo svi vlasnici svih prava? :):):)1. avgust 2007. u 4:35 pm #58636foxbunnyUčesnikPoenta slobodnog softvera su četiri slobode koje garantuje korisnicima ([url=http://www.gnu.org/philosophy/free-sw.html]http://www.gnu.org/philosophy/free-sw.html[/url]), a koje su po važećim zakonima o „intelektualnoj svojini“ podrazumevano sve nedostupne korisnicima
To je u potpunosti netačno. Poenta zakona o autorskim pravima (znači ne zove se zakon o “intelektualnoj svojini” već o “autorskim pravima”) jest ta da autor ima pravo na to da određuje sudbinu svog dela. Tu nigde ne piše da softver, recimo, ne može da se kopira, već da to ne može bez IZRIČITE DOZVOLE (licence) autora. Licenca je ugovor između autora i korisnika koji definiše autor. Dakle, slobodan softver je moguć i bez GPLa/OJL… whateva, dovoljno je da postoji ugovor između autora i korisnika u kome se korisniku dozvoljava neki vid korišćenja autorskog dela. Tu je jedino ograničenje da MORA postojati ugovor, inače korisnik nema prava.
1. avgust 2007. u 4:37 pm #58637foxbunnyUčesnikPa ipak zadrzava [i]neka[/i] prava. Sad ta [i]neka[/i] prava mogu da se tumace i kao [i]sva[/i], s’ obzirom da su ostala prava zagarantovana svima.
Neka prava su na primer pravo da zahteva da korisnik može distribuirati softver samo pod uslovima koje definiše autor, na primer, kao u slučaju GPLa. I to se ne tumači kao SVA. Takav je zakon. 😉
Ako kažeš “neka”, moraš da preciziraš u licenci i KOJA su to prava koje autor zadržava.
BTW mrzim pravo i ove pravne zavrzlame. Zar ne bi bilo super da smo svi vlasnici svih prava? :):):)
Evo zašto to ne može. Ako kažeš “svi imaju pravo na sve” u okvirima postojećih zakona o autorskim pravima, onda to znači da svako ima pravo da ograniči prava ostalima. U prevodu, onaj ko prvi iskoristi to pravo, taj može da zadrži sva prava za sebe. Zato je to nemoguće.
1. avgust 2007. u 5:02 pm #58638Časlav IlićUčesnikТо je u potpunosti netačno. Poenta zakona o autorskim pravima (znači ne zove se zakon o “intelektualnoj svojini” već o “autorskim pravima”) jest ta da autor ima pravo na to da određuje sudbinu svog dela. […]
Kad kažem „zakoni o ‘intelektualnoj svojini’“ mislim na bilo koji od njih: autorska prava, patenti, robne marke — ne volim da ih pominjem poimence, jer su mi svi jednako odurni — a „intelektualnu svojinu“ držim pod navodnicima jer je tek eufemizam za „informacioni monopol“.
Drugo, gde sam ja pominjao poentu ovih zakona, i kakve to veze ima sa ovom temom? Samo sam pomenuo poentu slobodnog softvera u smislu njegove praktične definicije. Slobodni softver se definiše tako kako se definiše (kome odgovara, može da ga zove „slobodni softver po ZSSu“). i koriste se razna zakonska sredstva da bi se omogućilo njegovo postojanje i opstanak (jedno od kojih je OJL).
Mislim da su sve te priče o pravima, ograničenjima, ovo-ono, bespredmetne pred jednom prostom činjenicom: da nema zakona o „intelektualnoj svojini“, ne bi se ni potezala bilo kakva priča o slobodnom softveru — jer, one četiri slobode bile bi automatski prisutne.
1. avgust 2007. u 7:13 pm #58639miodragzUčesnikPa FSF i jeste licemeran,imaju pravo na nase pravo na slobodu :p. Sad jos GPLv.3 😀 😀 😀
1. avgust 2007. u 10:34 pm #58640foxbunnyUčesnikKad kažem „zakoni o ‘intelektualnoj svojini’“ mislim na bilo koji od njih: autorska prava, patenti, robne marke — ne volim da ih pominjem poimence, jer su mi svi jednako odurni — a „intelektualnu svojinu“ držim pod navodnicima jer je tek eufemizam za „informacioni monopol“.
Ono o čemu ti govoriš, Časlave, nema veze sa zakonom o bilo čemu, već navikom većih kompanija da zloupotrebljavaju postojeće zakonske okvire. Takođe pogrešno mešaš neke pojmove koje koristiš.
Po zakonima u našoj zemlji, autorksa prava i patenti pokriveni su područjem koji se zove “Autorska prava i srodni zakoni”. Robne marke su vrsta autorskog dela, pa prema tome nisu posebno pokriveni zakonom. Robna marka se jednostavno zaštićuje kao i bilo koje drugo autorsko delo.
Zloupotreba ili eksploatacija zakona je druga stvar i to ne treba mešati. Na neki način, GPL je isto toliko eksploatacija zakona koliko i parnice oko kršenja patenata.
Drugo, gde sam ja pominjao poentu ovih zakona, i kakve to veze ima sa ovom temom?
Rekao si:
koje su po važećim zakonima o „intelektualnoj svojini“ podrazumevano sve nedostupne korisnicima
To je kao prvo legalno netačno. Pošto ne postoji intelektualna svojina, već samo pravo autora da sa nekim delom, na koje polaže prava, radi šta god hoće. To je suptilna razlika, ali veoma bitna.
Kada kažemo “intelektualno vlasništvo” onda ne mislimo na vlasništvo potput vlasništva nad automobilom. Već mislimo na polaganje prava na nešto.
I kao drugo, zato što je slobode o kojima pričaš jedino moguće garantovati u okviru postojećih zakona. Zašto? E, to je već priča koja bi nas odvukla u jedan veoma dugačak i previše užaren off.
da nema zakona o „intelektualnoj svojini“, ne bi se ni potezala bilo kakva priča o slobodnom softveru — jer, one četiri slobode bile bi automatski prisutne.
Opet netačno. Kao što sam već rekao, preduslov za garantovanje tih sloboda je autorsko pravo. Bez autorskog prava, odnosno mogućnosti da autor da ta prava korisniku, svako bi pored četiri ili koliko već osnovih sloboda imao i slobodu da svima zakine pristup delu, čak i ako ga ne poseduje. (Tehnološko rešenje tog zakidanja je već nešto drugo.) U tome i jeste lepota GPLa — u tome što je GPL jedan veliki legalni hack.
Priča o slobodnom softveru bi se itekako pojavila, a ne bi postojali mehanizmi koji bi omogućili jednaku borbu. Jednostavno, dokle god ljudi teže profitu, uvek će postojati jaz između onih koji zarađuju na softveru i onih koji softver stvaraju zbog drugih ljudi. Bez zakonskih mehanizama da poravnaju teren na kome se vodi borba, uvek će viši biti onaj koji ispod sebe ima veću hrpu novca.
-
AutorČlanci
Moraš biti prijavljen da bi postavio komentar u ovoj temi.