Početak›Forumi›Linukso veb sajt›Pričaonica›Razvijanje Windowsa
- This topic has 117 odgovora, 15 glasova, and was last updated 16 years, 7 months ranije by foxbunny.
-
AutorČlanci
-
27. jul 2007. u 11:32 am #57386dejaniumUčesnik
vidis ti to, niko ne sme ni da pisne, svaki post bez skretanja s teme ::) svi uljudni i fini…
slazem se sa stavom g. GoranSTX-a, da se m$ zapetljao u birokratiju,a kakvo je Vase misljenje g.foxbunny?
27. jul 2007. u 11:46 am #57387foxbunnyUčesnikG.Dejanium, smatram da pravac u kome je Microsoft krenuo pre skoro deceniju, nije ukorenjen u principima koji su zdravi za zaposlene u tom preduzeću. Dabome, taj model nije sasvim neuspešan, ali pretpostavljam da može izazvati, ako dopustite, nezadovoljstvo kod radnika. U tom pogledu bih se, svakako, složio sa Vama i g. GoranSTXom.
???
Nešto mi je ovde, ako smem da primetim, čudno. 😀
27. jul 2007. u 12:19 pm #57388dejaniumUčesnikDapace g.Foxbunny, ali za resavanje nezadovoljstva radnika se brinu sindikalna udruzenja, koja bi kao sto je red u velikim poslovnim sistemima, Microsoft trebalo da konsultuje pri kreiranju radnog okruzenja i politike prema zaposlenima. Poslovodstvo je to koje treba da kroz izvestaje sagleda kojim se pravcem krece navedeni poslovni sistem i da pored finansijske dobiti vidi i korist za zaposlene i krajnje korisnike proizvoda. Smatram da to ovde nije slucaj.Nadam se da mi ne zamerate na ovako iskrenom i otvorenom tonu g.Foxbunny.
😮 😮 😮
uf, pa ovo je zona sumraka, gde je moderator da intervenise 😀
27. jul 2007. u 1:17 pm #57389foxbunnyUčesnikG. Dejanium, naši stavovi se, po svemu sudeći, u potpunosti slažu. Ja bih ovom prilikom samo pridodao da je razlog nedaćama u Microsoftu verovatno to da je ovo preduzeće počelo uspon u drugačijem vremenu, kada se srčani radnik smatrao samo potrošnom robom, kao kakvom vrećom brašna, koja, čak i kada pukne, može uvek da se zameni drugom, punom, a prosuto brašno šutne pod tepih, ili baci pacovima. Istraživanja “radničke sreće” počela su tek odskora, i rezultati se najverovatnije još uvek ne uzimaju ozbiljno, na štetu ne samo radne snage, već i rukovodstva.
Hahahahahaahah, brate, ala smo ‘rsli. Mada, poenta priče se svakako ne menja.
27. jul 2007. u 2:13 pm #57390dejaniumUčesnikDragi g.Foxbunny, vremena vreca brasna nisu prosla, dolaskom novih radnika s necivilizovanih i zaostalih prostora, tu prevashodno mislim na i bivse SFRJ i SSSR, opet se otvara prostorg za staru praksu poslodavaca ili se varam?
otkinusmo od s…. >:D
off: moram da pustim nodija ili kraj sveta
27. jul 2007. u 2:45 pm #57391foxbunnyUčesnikJa se licno ne bih ogranicio na republike bivsih zemalja cetvoroslovnih imena koja pocinju na S. Verujem da je autoritet zaraza koja se prevashodno prenosi sa kolena na koleno (primera radi, oboli levo koleno, a odmah potom i desno) i to na nacin o kome smo pomalo vec opstili u nekim od prethodnih diskusija. Dakle, ako postoji kriticna masa pojedinaca koji pate od autoriteta — osecaju izuzetan strah od pomenutog — onda imamo idealno okruzenje u kome svaki pokusaj da se spreci izrabljivanje postaje jalov. Nadam se, g. Dejanium, da se u potpunosti slazete sa ovim vidjenjem?
a, jes vala, isk’nja smo se posteno. 😀 Ali neka, zabavno je. A nije da lupamo previse. :biggrin:
27. jul 2007. u 4:51 pm #57392GoranSTXUčesnikPostovana gospodo dejanium i foxbunny,
prinudjen sam da, na ovaj neverbalni nacin, reagujem na vasu diskusiju. Pre svega, moram da iskazem svoje zgrazavanje nad tonom i nacinom kojim se ova rasprava vodi! Ovako nesto je uvreda za svakog prosecnog posetioca forumskih on-line zajednica sa podrucja nekadasnjih S republika… Prosto ne mogu da verujem da Vam je uopste dozvoljeno da tako argumentovano i dostojno vodite razgovor u ovoj temi. Ono sto me posebno pogadja je Vase apsolutno slaganje u svakom stavu! Necuveno! Ako vec nemate obzira prema sebi, obratite paznju na korisnike ovog foruma koji ce mozda procitati ovu temu. Zar stvarno zelite da Vas pokolenja pamte po ovome? Ali, ono sto je meni i dalje neshvatljivo, postovana gospodo, jeste cinjenica da ste ispisali dve strane na ovom cenjenom forumu sa takvim nivoom kurtoazije i medjusobnog postovanja da to jednostavno izaziva treperenje i pokrete u predelu abdomena sa tendencijom nezeljenog napustanja organizma citaoca.
Neka Vam je na cast gospodo!A sada on-topic:
Pomenuli ste sindikate kao mehanizam za obezbedjivanje zadovoljstva radne snage korporacije. Treba samo uzeti u obzir i to, da ti isti sindikati mogu postati neefikasni i korumpirani, te tako, na neadekvatan nacin obavljati posao koji im je poveren.
Opet se sve nalazi u rukama rukovodstva kompanije. Menadzment ljudskim resursima dobija na znacaju poslednjih godina, a po meni jedan od najboljih sistema imaju japanci sa svojim Lifetime Employee principom (g. foxbunny imate li mozda neke informacije vezane za ovaj pojam?)
U sustini, ono sto jedna korporacija sa vecim brojem zaposlenih treba da nauci, ako zeli da postane i ostane uspesna, jeste da korporaciju cine radnici i zaposleni u njoj. Zadovoljan radnik je dobar radnik. Ukoliko se umesa birokratija i administracija i uspostavi vrzino kolo koje se hrani samo sobom, kako se moze ocekivati efikasan sistem?Sa najdubljim postovanjem, Vas
GoranSTX27. jul 2007. u 6:54 pm #57393foxbunnyUčesnikG. GoranSTX, činjenica je da je Japan po lojalnosti svojih radnika preduzećima u kojima rade bio neprikosnoven u svetu. Međutim, u poslednje vreme se ta situacija umnogome promenila. Na žalost se mora dodati i to da se promenila na gore.
S druge strane, treba imati na umu da je “večni zaposleni” bio moguć tek nakon velikog ekonomskog uspona koji je počeo šezdesetih godina prethodnoga veka, a završio krajem devedesetih godina. Naime, odmah nakon Drugog svetskog rata, Japan je bio u takvom haosu da bi tadašnji Japanci po mnogim pitanjima zavideli današnjim Balkancima. Zapravo, usuđujem se da ustvrdim: zavideli bi im u svakom pogledu! U to vreme, odliv mozgova u inostranstvo je bila karakteristična pojava, koja je, ispostavlja se, kasnije imala veoma povoljne posledice. Obrazovan kadar, sa velikim organizacionim sposobnostima, vratio se u zemlju nakon velikih stranih investicija (s tim što ovde moramo praviti razliku između rasprodaje države i priliva inostranog kapitala) i ta kombinacija priliva — priliva znanja i priliva novca — učinila je japansku ekonomiju jednom od najjačih u razvijenom svetu.
Preduzeća u razvijenom Japanu su imali priliku da obećaju svojim radnicima večan raj na zemlji, a zauzvrat su tražili lojalnost. Ali i da nisu tražili, gospodo, oni bi je svejedno dobili, jer je takav način razmišljanja u Japanca. I ko ne bi bio lojalan preduzeću koje obezbeđuje i jamči dugogodišnji radni odnos, finansijsku i psihološku sigurnost?
Međutim, u drugom talasu odliva intelektualnih slojeva japaskog naroda, koji je, pretpostavljam, prouzrokovan popularizacijom američke kulture, i vazalnim odnosom u kome se Japan nalazi, Amerika je dobila još jednu priliku da izvrši još snažniji kulturološki uticaj na zemlju izlazećeg sunca. Amerika je, dok je Japan ekonomski jačao, ulazila u niz ekonomskih kriza i prevazilazila ih, pritom stvarajući za radnike posve nepovoljne modele organizacije. Takvi modeli su počeli da se primenjuju i u Japanu nakon povratka (pa čak i dolaska na vlast) kadrova obrazovanih u Sjedinjenim državama.
Ukratko, nije čak ni došlo do sukoba generacija. Lojalni radnici su otpuštani u naletu “restruktuiranja”, a čak su stvarana i preduzeća koja radnu snagu iznajmljuju većim preduzećima. U tom haosu, “lojalni radnik” zamenjen je “poslušnim, zaplašenim resursom”, ili “vrećom brašna” kako ja to volim nazivati.
Vreće brašna, to je izraz koji pokazuje izuzetnu primenjivost, iz prostog razloga što je savremeni pojam “ljudski resurs” rezultat načina razmišljanja u kome se čovek — radnik — izjednačava sa ostalim resursima (strujom, vodom, papirom, tonerom). Svi moderni trikovi za “baratanje ljudskim resursima” zapravo rezultiraju direktno iz takvog načina razmišljanja. Samim tim je, gospodo, povremeno dobro baciti vreću sa 3. sprata da se utvrdi izdržljivost ambalaže. Vreća koja puca se menja vrećom koja neće pući.
G. GoraneSTX, ja razumem da ste pomalo iznenađeni kvantitativnim aspektom naših ekskretornih aktivnosti, ali budite uvereni da mi samo dajemo sebi malo oduška. Pretpostavljam da sa mnogima nije previše različito, ali ja radim na takvom radnom mestu gde se u 60% jednog dana, koliko se provodi na radnom mestu, koristi manje od 30% mozga, pa stoga rizikujemo trajan gubitak mnogih nervnih ćelija. Protiv takvih opasnosti čovek se mora sam braniti, jer služba za kadrovsku politiku (da ne kažem rad sa vrećama brašna) nisu razmišljali o adekvatnim merama zaštite od dosade. 😀
U, ovo je 50001 poruka na Linuxo!
27. jul 2007. u 7:17 pm #57394GoranSTXUčesnikPostovani g, foxbunny
zahvaljujem na tako detaljnoj analizi trenutnog stanja u Japanu. Iskreno mi je zao za ovakav nesretan razvoj politike u domenu radne snage. Iako nisam “amerofob” i ne mrzim nijednu naciju (ma koliko to popularno u danasnje vreme bilo), moram da izrazim veliku dozu skepse po pitanju “amerikanizacije” i globalizacije uopste.
Pored nekih (mozda ne tako ociglednih) prednosti koje pomenuti procesi donose, mnogo je evidentniji negativan aspekt koji sa sobom nose. Ne pratim toliko prilike i desavanja u US of A, ali ako je suditi po Majklu Muru i njegovim knjizevnim i filmskim delima mnogo je veci broj losih efekata od kojih se moramo, usudicu se reci, boriti.
Ne plasim se gubitka identiteta (nacionalnog ili bilo kog drugog) vec me vise plase neki socijalni, drustveni i politicki procesi koji bi se mogli dogoditi. NJihov uticaj, cini mi se, evidentan je u Vasem prethodnom izlaganju.
Da ne duzim dalje, jos jednom se zahvaljujem.S’ postovanjem
GoranSTXI da, da ne zaboravim, i dalje sam zgrozen ponasanjem ucesnika u ovoj temi. Ovoliko kvalitetne, razumne i argumentovane diskusije nikako ne moze biti dobar po nas mentalitet. Postajemo “politicki korektni”, ergo, globalizacija ante portas. 😀 😀 😀
28. jul 2007. u 6:58 pm #57395foxbunnyUčesnikG. GoranSTX, ne treba upasti u zamku i kriviti državno uređenje za nedaće radničkog sveta. Zapravo, radnici su umnogome sami doprineli takvoj situaciji. Strah od autoriteta, kako smo već rekli, ume biti zaista strašna i zla kob svakog čoveka, u bilo kojoj situaciji.
No, ne može se očekivati da će se stvar rešiti u jednom momentu lucidnosti, ili tokom godinu dana, niti, čak, tokom životnog veka jednoga čoveka. Jedino u šta se možemo nadati jest da se naši potomci mogu, uz odsustvo naše odmoći, osloboditi okova kojima smo svi mi okovani već generacijama. Uverićete se, g. GoranSTX, da je golem napor koji se mora u to uložiti, ali vas uveravam da je to i jedini pravi napor, a sve ostalo samo privid i bežanje od pravog napora. A plod tog napora će biti, nadamo se, nova, sveža, slobodna generacija ljudi puni ljubavi i nade za svoga bližnjega.
I bez ovakvog idealizma, treba biti svestan da drugačije može biti, ali samo ako preuzmemo odgovornost na sebe.
-
AutorČlanci
Moraš biti prijavljen da bi postavio komentar u ovoj temi.