Početak › Forumi › Linukso veb sajt › Pričaonica › Ubuntu, svemir, lokalizacija
- This topic has 27 odgovora, 13 glasova, and was last updated 19 years, 4 months ranije by
foxbunny.
-
AutorČlanci
-
20. mart 2007. u 12:43 pm #8464
Časlav Ilić
UčesnikDa i ja nešto lupam u podforumu gde je tome mesto, a ne samo u onima gde nije. Kol’ko da se vidi da još negde mešaju latinicu i ćirilicu:

(ne tražite svrhu, jer je nema)
20. mart 2007. u 12:49 pm #53417foxbunny
UčesnikNe znam sta tu ima toliko cudno. Evo, prelistajte malo clanke iz ruskog odeljka Arch Wikija:
http://wiki.archlinux.org/index.php/Category:%D0%A0%D1%83%D1%81%D1%81%D0%BA%D0%B8%D0%B9
5. april 2007. u 12:00 pm #53418jboban
UčesnikNe znam sta tu ima toliko cudno. Evo, prelistajte malo clanke iz ruskog odeljka Arch Wikija:
Da, zanimljivo da i oni koriste izraz FAQ, a ne ČPP, XServer a ne IksPoslužilac i sl. Oni, kao da se uopšte ne plaše za svoj jezik 😎
5. april 2007. u 1:17 pm #53419foxbunny
UčesnikA i što bi se plašili. ^-^
Ja ovako vidim tu problematiku. Piši ti kako god oćeš. Ali ćeš pred 90% računara naći ljude koji kažu “komp”, “DVD drajv”, “mp3 plejer”, “opcija”, “jebem ti Windows”, “šatdauniraj”, “univers repo”, “elsidi”.
Dakle, govorni jezik i govorna kultura, koji su u Srbiji oduvek bili izražajniji i izraženiji od pisanog jezika i pisane kulture, uvek će oblikovati jezičku svest daleko efikasnije od bilo kakvog spisa o računarskim pojmovima. I samim tim, pisana reč, ukoliko odstupa od govornog jezika, izgledaće smešno i zastarelo.
6. april 2007. u 5:43 am #53420Stanislav__Antic
UčesnikTrebao bi citav prevod da bude na starolatinskom, ako mene pitate :). Uvek se setim forsiranje latinskog jezika od strane crkve, i odbacivanje narodnog jezika u ovim slucajevima.
Mozda narodni jezik ruzan, ili se ne poklapa sa nasim izvornim jezikom. Al u svakom slucaju, imamo i turcizme koji isto tako “kvare” nas jezik, al ih niko ne primecuje jer su tu dovoljno dugo.10. april 2007. u 9:52 am #53421velial
UčesnikA i što bi se plašili. ^-^
Ja ovako vidim tu problematiku. Piši ti kako god oćeš. Ali ćeš pred 90% računara naći ljude koji kažu “komp”, “DVD drajv”, “mp3 plejer”, “opcija”, “jebem ti Windows”, “šatdauniraj”, “univers repo”, “elsidi”.
Dakle, govorni jezik i govorna kultura, koji su u Srbiji oduvek bili izražajniji i izraženiji od pisanog jezika i pisane kulture, uvek će oblikovati jezičku svest daleko efikasnije od bilo kakvog spisa o računarskim pojmovima. I samim tim, pisana reč, ukoliko odstupa od govornog jezika, izgledaće smešno i zastarelo.
Za onaj DVD jel citac ili rezac (sad smo malo uznapredovali), a jesi li siguran da ono zadnje koristi 90% ljudi koji rade na racunaru. >:D >:D >:D
10. april 2007. u 10:04 am #53422foxbunny
Učesnika jesi li siguran da ono zadnje koristi 90% ljudi koji rade na racunaru. >:D >:D >:D
“Elsidi”? U pravu si. Većina ljudi verovatno misli da je to računar! >:D >:D >:D
10. april 2007. u 12:25 pm #53423miodragz
UčesnikSrpska Pravoslavna Crkva koristi StaroSlovenski a ne Latinski
10. april 2007. u 12:40 pm #53424Žarko Mihajlović
UčesnikZaveštanje Stefana Nemanje o jeziku
Reč Stefana Nemanje (oca Simeona) izgovorene na samrtničkoj postelji, koje je zapisao njegov najmlađi sin Rastko, Sveti Sava
Čuvajte, čedo moje milo, jezik kao zemlju. Reč se može izgubiti kao grad, kao zemlja, kao duša. A šta je narod – izgubi li jezik, zemlju, dušu? Ne uzimajte tuđu reč u svoja usta. Uzmeš li tuđu reč, znaj da je nisi osvojio, nego si sebe potuđio. Bolje ti je izgubiti najveći i najtvrđi grad, nego najmanju i najneznatniju reč svoga jezika. Zemlje i države ne osvajaju se samo mačevima, nego i jezicima. Znaj da te je tuđinac onoliko osvojio i pokorio, koliko ti je reči potkrao i svojih naturio.
Narod koji izgubi svoje reči prestaje biti narod. Postoji, čedo moje, bolest koja napada jezik kao zaraza telo. Pamtim ja takve zaraze i morije jezika. Biva to najčešće na rubovima naroda, na dodirima jednog naroda s drugim, tamo gde se jezik jednog naroda tare o jezik drugog naroda. Dva naroda, milo moje, mogu se biti i mogu se miriti. Dva jezika nikad se pomiriti ne mogu. Dva naroda mogu živeti u najvećem miru i ljubavi, ali njihovi jezici mogu samo ratovati. Kad god se dva jezika susretnu i izmešaju, oni su kao dve vojske u bitki na život i smrt. Dok se god u toj borbi čuje i jedan i drugi jezik, borba je ravnopravna, kad počinje da se bolje i više čuje jedan od njih, taj će prevladati. Najposle se čuje samo jedan. Bitka je završena. Posle izgubljenog jezika nema naroda. Znaj, čedo moje, da ta bitka između jezika ne traje dan-dva, kao bitka među vojskama, niti godinu-dve, kao rat među narodima, nego vek ili dva, a to je za jezik isto tako mala mera vremena kao za čoveka tren ili dva.
Zato je, čedo moje, bolje izgubiti sve bitke i ratove, nego izgubiti jezik. Posle izgubljene bitke i izgubljenih ratova ostaje narod. Posle izgubljenog jezika nema naroda. Jezik je, čedo moje, tvrđi od svakog bedema. Kad ti neprijatelj provali sve bedeme i tvrđave, ti ne očajavaj, nego gledaj i slušaj šta je sa jezikom. Ako je jezik ostao nedirnut, ne boj se. Pošalji uhode i trgovce neka duboko zađu po selima i gradovima i neka samo slušaju.
Tamo gde odzvanja naša reč, gde se još glagolja i gde se još, kao stari zlatnik, obrće naša reč, znaj, čedo moje, da je to još naša država, bez obzira ko u njoj vlada. Carevi se smenjuju, države propadaju, a jezik i narod su ti koji ostaju, pa će tako osvojen deo zemlje i narod kad-tad vratiti svojoj jezičkoj matici i svome matičnom narodu.
10. april 2007. u 2:10 pm #53425BrokeBody
UčesnikEkstra!
-
AutorČlanci
Moraš biti prijavljen da bi postavio komentar u ovoj temi.