Početak›Forumi›Linukso veb sajt›Pričaonica›Razvijanje Windowsa
- This topic has 117 odgovora, 15 glasova, and was last updated 16 years, 7 months ranije by foxbunny.
-
AutorČlanci
-
29. jul 2007. u 2:59 pm #57396dejaniumUčesnik
postovana gospodo foxbunny i Goran STX, moj komenentar na produbljavanje diskuseje pricom o “vecitom zaposleniku” sitici ce ujutru. sticaje divnih okolnisti imam dve nepospravane noci i visak maligana u organizmu. kad se situacija smiri i stbilizuje i mozdane funkcije dodju u red, bicete udostojeni mog misljenja.
unapred hvala na razumevanju.
29. jul 2007. u 4:07 pm #57397foxbunnyUčesnikSvakako, g. Dejanium. U svoje ime mogu reci da nemate nikakvog problema (osim onih koje ste naveli), a nadam se da je i g. GoranSTX u potpunosti saglasan.
29. jul 2007. u 4:50 pm #57398GoranSTXUčesnikNaravno da necu insistirati na odgovoru ukoliko jedan od ucesnika smatra da nije u mogucnosti da odgovori.
Stoga gospodo,
do sutra…30. jul 2007. u 9:01 am #57399dejaniumUčesnikPostovana gospodo, termin “veciti zaposleni” je otisao u legendu i prepricava se na dosadnim sindikalnim sastancima. novost je da se pravi sistem u kome je svako zamenljiv, sve funkcionise po unapred napisanim procedurama. zaposleni je u obavezi da se pridrzava procedura a njegova strucnost se ne dovodi u pitanje. stvorena je pokretna traka, svi se nalaze na njoj. Taj sistem se maskira tzv. standardizacijom u cilju bezbednosti i zadovoljstva krajnjeg korisnika usluge/proizvoda.
Da napravim malu digresiju, nedavno sam cuo izjavu novinara vezanu za zagadjenje reke Timok, a ona glasi : “Vodu je zatrovala fabrika koja ima ISO sertifikat, cak se i njima to desi…”, kakva neprofesionalna neobavestenost novinara. ISO sertifikat zapravo znaci da ce proizvod/usluga uvek biti istog kvaliteta i da se proces odvija na isti nacin, nigde se ne spominje zastita zivotne sredine, ona je regulisana zakonom. Sam sertifikat ne znaci prakticno nista (osim u proizvodnji hrane), mozete praviti najveci krs, mozete da sertifikujete njegovu proizvodju i da se hvalite da imate ISO sertifikat.
Svako drustvo, ukljucujuci i njegove privredne subjekte, dodje do faze kada se sve okrece naglavacke pod naletom novih ideja.Te ideje mogu biti dobre, a neke od njih se pokazu kao katastrofalne, tako da privredni subjekti po inerciji neko vreme odrzavaju visok stepen organizaije i produktivnosti a pojedini propadaju, u te slucajeve se ne mogu ubrojiti propadanja preduzeca u nasoj zemlji jer su ista zrtve sistemskog urusavanja u cilju postizanja licne koristi pojedinaca i interesnih grupa.
Japanski poslodavci i radnici su ponovo pokrenuli Japan tako sto su svoju energiju, pozrtvovanje i ambicije usmerili na ekonomski razvoj japana umesto u teritorijalnu ekspanziju. firma je za njih postala mali japan, a na mesto cara i otadzbine dosli su direktor i firma. uspesno su se iskoristile karakterne osobine pojedinca i kolektiva u cilju razvoja i ekonomskog prosperiteta drustva u celini. svaka celina firme i svaki posao je bio vazan, da se slikovito izrazim, svaki zavrtanj u masini je imao svoju ulogu i nije nipodastavan od strane drugih kolega. nove generacije koje sve to unistavaju nisu specificnost japana, ni nemacka ne stoji bolje u tom slucaju.
Nove generacije nemaca nisu ni upola tako disciplinovane ni revnosne kao njihovi ocevi, zanimljivo je to da su gostujuci radnici i njihovi potomci disciplinovaniji od starosedelaca. dolazi se do zakljucka da je strah od povratka u siromasnu domovinu bolji stimulator za zaposlenog od tradicije i vaspitanja domacih radnika koje usled dekadencije novih generacija bledi i gubi na znacaju.
Istocnjaci su veoma vezani za pojam nacionalnog, ocit primer je i juzna koreja. velika poslovna imerija Hjande (Hyundai) nastala je iz licne ambicijie jednog obucara da napravi korejsku kompaniju koja ce obnoviti i izgraditi zemlju, naravno da je licna korist igrala veliku ulogu u tome. nakon izbvacivanja japanskog okupatora, poceo je korejski rat, osnivac hjandea je dobio ugovor za gradnju americkih baza i tako postavio temelje razvoja svoje kompanije i zemlje u celini. nakon svrsetka rata dobio je ugovor za izgradju auto puteva u juznoj koreji, jedini uslov koji je postavio je da se tim putevima mogu voziti samo korejski automobili i tako je nastala marka automobila hjande (hjande znaci moda). doticni gospodin se nije tu zaustavio, poseduje brodogradilista, fabrike razne elektronske opreme i masinogradnje itd. koliko svetski poznatih juzno korejskih kompanija mozete da nabrojite? samo da napomenem to da osnivac hjandea nije imao adekvatno obrazovanje ni iskustvo, cak sta vise, nikakvo obrazovanje ni iskustvo, samo ambiciju i ociglednu veliku organizatorsku sposobnost.
Primer nase ekonomije je primer tipa “ovo ne radite kod kuce”, radnici su se pitali svemu i svacemu, cak i o onome sto je van njihovog poimanja. napravljen je sistem u kojem nema hijerarhije i postovanja, nema lestvice odgovornosti, sistem gde je kreativnost bila ugusena (primer fabrike zastava). politicka podobnost je zamenila strucnost, time je posejan strah od unapredjivanja sistema i razvoja preduzeca.
Dopusticete da primetim da kompanija, kakva je majkrosoft, koja zaposljava radnike sa svih kontinenata koji vuku radne navike iz svog okruzenja, a ne stvara precizan i jasno definisan sistem, mora da se zapetlja i uspori i stvara slepa creva u kojima se desavaju zastoji.
Zanima me kakvo je misljenje pokretaca ove teme, g.TheFridge-a, da li je zadovoljan analizom? Zapoceo je diskusiju i povukao se iz iste bez komentara.
dajte ljudi, ako se ovo nastavi u ovakvom tonu i odrzi nivo, posetioci ce pomisliti da su zalutali u biblioteku ili na sednicu akademije a ne da su na srpskom forumu koji se bavi linuksom >:D
30. jul 2007. u 9:48 am #57400GoranSTXUčesnikSve cestitke i zahvalnost na jos jednom dobrom primeru i analizi.
Zadrzacu se na samo jednoj tezi i skrenuti malo diskusiju, na cemu mi, nadam se necete zameriti.
Dakle, g. dejanium kaze
Primer nase ekonomije je primer tipa “ovo ne radite kod kuce”, radnici su se pitali svemu i svacemu, cak i o onome sto je van njihovog poimanja. napravljen je sistem u kojem nema hijerarhije i postovanja, nema lestvice odgovornosti, sistem gde je kreativnost bila ugusena (primer fabrike zastava). politicka podobnost je zamenila strucnost, time je posejan strah od unapredjivanja sistema i razvoja preduzeca.
Pre svega moram da se slozim sa konstatacijom da je doticni pseudo-komunisticki-socijalno-proletarijatski sistem naneo ogromnu stetu poslovanju u ovoj zemlji, Posledice ovoga, nazalost, vidljive su i danas. Imamo radnike (mahom starijih generacija) koji smatraju da je drzava duzna da im obezbedi posao koji je dobro placen, sa minimalnim zamaranjima. Najgore je sto primecujem da su taj svoj stav preneli i svojim potomcima. Iz takvog stava proizilazi ono sto je g. dejanium pomenuo kao:
napravljen je sistem u kojem nema hijerarhije i postovanja, nema lestvice odgovornosti, sistem gde je kreativnost bila ugusena
Plasim se da smo zaboravili da mislimo i razmisljamo (kao radnicka klasa) iz cega neminovno imamo odbojnost i prezir prema mladjim, sposobnijim i strucnijim kadrovima.
Sa druge strane, uzimajuci ovaj isti primer, imamo novopecene poslodavce bez smisla za organizaciju i menadzment koji smatraju da im je kapital stecen u poslednjoj deceniji 20-og veka potvrda sposobnosti i uspesnosti. O, ne. Nikako. Tek nam predstoji period u kome ce se desiti jos jedno prelivanje kapitala ka novim, mladim preduzetnicima koji imaju ideje i sposobnosti za privredjivanje. Do tada smo osudjeni da slusamo know-it-all preduzetnike i “gazde” koje su apsolutno uverene u svoju bezgresnost (u smislu poslovanja) iako im ocigledni ekonomski parametri i zdrava poslovna logika dokazuju suprotno. U takvoj atmofseri, ekonomski entitet ne moze da se razvija na pravi nacin i osudjen je na poslovnu smrt.
Sa moje strane mogu da im kazem – hvala. Da nije bilo njih, nikad ne bih sam krenuo u brzake privatnog biznisa. I bez obzira na sve teskoce na koje covek u takvim okolnostima nailazi, tas jos uvek preteze na stranu samostalnog nasuprot onoj strani na kojoj je: neredovna plata, neredovno radno vreme, nepostovanje licnosti i rada, nepriznavanje ideja, omalovazavanje postignutog… (mogao bih jos)
Izvinjavam se ukoliko je ova digresija van okvira nase diskusije, ali morao sam da se osvrnem na tekuce stanje.
Zahvaljujem se jos jednom na ovoj razmeni misljenja i ideja, mucnina zbog tona i dekora ove teme polako splasnjava.
Sa najdubljim postovanjem.
Vas GoranSTX30. jul 2007. u 9:53 am #57401foxbunnyUčesnikG. Dejanium, u prethodnom obraćanju ste rekli, između ostalog:
“Vodu je zatrovala fabrika koja ima ISO sertifikat, cak se i njima to desi…”, kakva neprofesionalna neobavestenost novinara.
Iako ova izjava, kako ste već obrazložili, nije sasvim tačna, ona je, dozvolite, odraz percepcije ISO standarda u pučine. I ako dalje produbimo ovu misao, možemo doći do zaključka da je zapravo problem što ISO standardi standardizuju samo neke aspekte proizvodnje, ali možda propuštaju one aspekte koji su od opšteg značaja za čoveka i njegovu životnu sredinu. Aspekti, koje standardizuje ISO se tiču samo naše teme — organizacije proizvodnje i kontrole kvaliteta — i autor citiranog članka možda izražava zabrinutost zbog toga?
No, da se vratimo na temu.
Ne verujem da je u pitanju etnička i nacionalna raznolikost među radnicima u Microsoftu glavni faktor. U relativno homogenim kompanijama kao što je Mitsubishi u Japanu dešava se raspad dosadašnjeg uređenja koji dovodi do pada kvaliteta i čak bankrota odseka za Automobile. Dakle, to nije faktor. Verovatno u samoj organizaciji posla postoje razni propusti, ali je, po mom mišljenju, najvažniji taj da se psihološko i moralno zadovoljstvo radnika nikada nije ubrajalo među aspekte organizacije o kojima treba voditi brigu.
Ako dozvolite, uputiću vas na štivo koje objašnjava neke od problema pojedinačnog radnika: Work, Stress, Burnout, and Emotional Dissonance autora PsyBloga, Jeremy Deana. U tekstovima iz serije PsyBlog Careers, autor veoma lepo objašnjava probleme koji su ukorenjeni u samom karakteru raznih delatnosti. Dakle, organizacija, koliko god bila “dobra” ili “loša” po nekim “standardima”, uvek ima za cilj da održi upravo taj karakter koji uzrokuje mnoge od neželjenih psiholoških efekata.
Ako poistovetimo organizaciju u većim preduzećima sa ekosistemima, možemo reći da su većina preduzeća veoma psihološki zagađena i predstavljaju nezdravu životnu sredinu za radnike.
Što se tiče pojavljivanja g. Fridgea u ovoj diskusiji, saglasan sam da bi trebalo da nam se pridruži. Štaviše, učešće g. Fridgea bi mi bila izuzetna čast, a nadam se i svih nas koji smo već ovde.
ANEKS 1
Pošto me je g. GoranSTX, izgleda, preduhitrio u odgovoru na argumente g. Dejaniuma, moram ovako dodati koju reč.
Naime, vidim da se naš razgovor vodi po dve paralelne linije. G. GoranSTX i g. Deajnium se dotiču stvari koje pokrivaju širu sliku o položaju radnika, naime velike organizacione celine kao što su preduzeće i država. S druge strane, iako smatram da ni te aspekte ne treba izostaviti, ja pokušavam da skrenem vašu pažnju, gospodo, na pojedinca, kao glavnog nosicoca organizacionih struktura.
Kakva god da je organizacija, sami radnici su ti koji realizuju smernice date u nacrtima za organizaciju. Da bi se sproveo bilo koji vid organizacije — bilo liberalan, bilo striktan — moramo upoznati tu zver zvanu “radnik”, umnogome divlju i posve neukrotivu (kako se vidi iz iskustva).
dejanium, šta fali da se ovo ovako nastavi? meni ne ponestaje inspiracije, a vidim da se i ti dobro držiš. neka bude jedan odeljak (ova tema) za ovu našu zajebanciju… 🙂
30. jul 2007. u 10:59 am #57402dejaniumUčesnikGospodo, sto se tice firme koja je tema, procitali ste da je razvojni tim podeljen na vise zasebnih celina i da postoji sektor koji objedinjuje rezultate rada svih celina. Bez adekvatne kontrole takav sistem me podseca na sistem SOUR-a i OUR-a, zamislite da se na rukovodecim polozajima nalaze ljudi sa razlicitim radnim navikama i percepcijama, setite se da je tu nase gore list, u njega naravno, ne sumnjam, ali mnogo lisca je odletelo iz naseg parka, moram reci da je tu pojava problema neminovna. Ako se ne varam, tim zaduzem za azuriranje nije pridavao adekvatan znacaj radu jednog tima dok je druge favorizovao. takav stav ide samo na stetu projekta kao i celog sistema uopste, posao dobija “ho-ruk” dimenziju, sve se radi pod tenzijom i “na misice”. Bojim se da tu postoji i licna nota, losi medjuljudski odnosi. Vidi se da u sistemu nema stava da je svaki zavrtanj bitan za celu masineriju.
Da li su SAD u krizi radnog morala? Da li u prilog tome govore i poslednji skandali u NASA-i, sabotaza kompjutera za MKS, pijani piloti satla i ljubomorna astronautica koja je pokusala da ugrozi koleginicu.
Ah, g.Foxbunny, nemojte tako o japancima, secate li se auto skandala koji je potresao Japan? Ne? Kompanija je poslala svoje spijune na tajni zadatak, dobijete novog suseda koji sa vama komentarise vas novi automobil, pita vas da li vam smeta mesto za drzac case, udobnost, velicina prtljaznika, preglednost, polozaj i hod menjaca, sta nedostaje dizajnu, motoru… i tako u vise gradova sa vise hiljada ljudi. Rezultati se sabiraju i nov model izlazi u obliku i sa karakteristikama koje su zahtevali kupci. Bicu srakstican, napravite savrseno vozilo, pa kako da ne propadnete? Inace, cela stvar je imala sudski epilog uz isplatu odstete ispitanicima koji, slozicete se, nisu dobrovoljno ucestvovali u istrazivanju, vec im je ugrozena privatnost.
Sto se tice aneksa, pa drzava je jedan konglomerat privrednih i drustvenih entiteta koji cine slozeni sistem. U prirodi vaze stroga pravila i relacije izmedju entiteta koji u interakciji cine ekosistem, preneseno u domen drzave i privrede ta pravila i relacije su zakoni i privredna politika. U ekosistemu, svaki entitet je bitan za harmonicni razvoj i odrzavanje. Ne mogu reci da je radnik u drzavi dovoljno i pravilno zasticen, stimulisan i postovan iako se na njegovom angazmanu zasniva razvoj i odrzavanje sistema. Da budem slikovit, mravi stite i biljku i biljne vasi koje preradjuju biljni sok koji hrana mravima, dok se drzava i poslodavci u nasem slucaju prema radnicima ponasaju kao prema vasima, s prezrenjem. Taj odnos ne zavisi od strucne spreme radnika, svi su tretirani na isti nacin.
ISO sertifikat pokriva samo finalni proizvod/uslugu kao sredstva za sticanje dobiti i sprecavanje gubitaka usled ne postovanja procedura proizvodnje i procedura zastite na radu.
Moram primetiti da je g.Goran STX apsolutno u pravu. Iz mog iskustva, primecujem da je sistem skolovanja kadrova los tako da vrlo malo strucnjaka izlazi obrazovnog sistema. Nezainteresovanost mladih kadrova za struku je zapanjujuca, vecina sanja o dobro placenom poslu na kome nece nista raditi.
😎 dobro nam ide
30. jul 2007. u 11:36 am #57403foxbunnyUčesnikDa malo prosirim deo rasprave koji se odnosi na ekosisteme.
G. Dejanium, ako ćemo pravo, prirodni sistemi se stvaraju stihijski tako što svaka jedinka svojim mikrodoprinosom učestvuje u stvaranju makrosistema. Kod veštačkih sistema kao što su država, preduzeće i slični, taj proces je isti samo na samom početku, a kasnije ima tendenciju lišavanja od uticaja pojedinaca. Ili tako bar izgleda na papiru. U praksi — u realnom životu — stvari stoje drugačije. Svaki pojedinac, svojom ličnošću, svojim temperamentom, utiče na sistem. Ako sistem pokaže određen nivo rigidnosti, onda će se uticaji pojedinca pretvoriti u neku vrstu šuma, koji neće imati presudan uticaj na sam sistem. Jednostavno, pokušaj pojedinca da izrazi svoje nezadovoljstvo će se u najgorem slučaju odbiti od tvrdih zidova sistema i vratiti mu se u obliku stresa i brojnih frustracija.
Takav sistem teško da može da opstane na duže staze, ali smo mi u nekom prelomnom vremenu gde će rezultati postati evidentni tek negde u budućnosti.
Moramo, dakle, uzeti u obzir i to da veštački sistemi ne podležu prirodnim zakonima. Moja analogija je možda bila nepotpuna samo stoga što mi je cilj bio ukazati na koncept “psihološkog zagađenja”, koji, pošto nema fizički merljiva svojstva, često biva ignorisan u procesu organizovanja ljudskih družina.
Da pređem malo na naše krajeve, mislim da je opšte nezadovoljstvo radnika, pre nego nivo obrazovanja ili neki drugi opipljiviji faktor, taj koji utiče na privredu u našoj zemlji. U preduzeću u kome radim, to je više nego evidentno. Veštine koje poseduju radnici smatraju se “resursom”, a zadovoljstvo u obavljanju zadataka, osećaj značaja uloge koju obavlja radnik — te stvari se prosto ne računaju. Konačna računica daje poražavajući rezultat: radnik oseća da njegove sposobnosti nisu došle do izražaja i da se bavi “nebitnim stvarima”. Kako jedan od kolega kaže, provodim 60% dana, koristeći 30% mozga. To je izjava koja je ispunjena realnošću našeg društva.
Ovakvo stanje je veoma slično onom u Microsoftovom razvojnom timu u kome glas pojedinca biva ugušen u toku igre gluvih telefona koja se odigrava u vertikali organizacione hijerarhije. Čak se usuđujem da se zapitam da li otklanjanje vertikalne hijerarijhe može značajno promeniti takvo stanje. S druge strane, takođe se pitam da li u vertikalnoj hijerarhiji može doći do promena koje će dati glas svakom pojedincu i omogućiti mu da svoj potencijal ostvari u potpunosti (samim tim stvarajući zadovoljnog radnika).
Razmišljajući glasno, mogu primetiti, na primeru jednog preduzeća, u kome je vertikalna dimenzija hijerarhije bila slabije razvijena, da odsustvo vertikalne hijerarhije nikako ne znači da će svaki radnik moći da oseća zadovoljstvo svojim radom.
Na kraju, citirao bih — u stilu dosadnih akademika — Wilchelma Reicha, koji je za ispunjen, srećan život predložio tri glavna oruđa:
“Ljubav, znanje i rad”
Dakle, ako čovek može da oseća ljubav prema ljudima oko sebe, ako može da uči i razvija svoje intelektualne sposobnosti, i ako može sa zadovoljstvom da obavlja neki koristan posao, onda će biti srećan. To je, čini mi se, nemoguće izvesti u današnjem društvu, barem ne bez većeg otpora od strane postojećeg ustrojstva.
30. jul 2007. u 12:17 pm #57404dejaniumUčesnikStihijski razvoj prirodnih sistema? Hm, tpican evolucionistcki stav! Bojim se da je sve u nasem okruzenju projekat, kako kazu pevacice novokomponovane muzike, dobro osmisljen i uravnotezen sistem koji savrseno funkcionise, neverovatna interakcija okoline i zivog sveta dok se ne umesa trece lice, obicno je to covek.
Vestacki sistemi mogu savrseno podrazavati prirodne sisteme, potrebno je samo dobro izanalizirati okolinu i naci ogovarajucu inspiraciju, predhodno pomenuti mravinjak na primer. Covek jedini ima privilegiju da sam sebi organizuje zivot, medjutim, slabo koristi tu privilegiju u prave svrhe, obicno promasi temu.
U nasim uslovima vladaju eksteremi, ili se zaposleni optereti poslom preko prihvatljivih granica ili se nedovoljno angazuje pa ima poprilicno praznog hoda. Oba ekstrema su losa i imaju negativan efekat. Ovakvi primeri se obicno nalaze u istom poslovnom okruzenju, sto obicno stvara animozitet izmedju zaposlenih.
Dovoljno posla i adekvatna zarada su faktori koji sprecavaju nagomilavanje stresa i frustracija kojima je zaposleni izlozen.
30. jul 2007. u 12:38 pm #57405foxbunnyUčesnikDovoljno izazovnog i ispunjavajućeg posla — dodao bih samo, g. Dejanium.
Svakako se slažem sa Vama po pitanju mogućnosti da veštački sistem savršeno podražava prirodni. I, naravno, apsolutno se slažem da su ti potencijali loše iskorišćeni.
I još bih samo razjasnio da, kada kažem “stihijski”, mislim pre svega na to da sistem nije uređen spolja, već samo slučajnom interakcijom između sastavnih delova sistema. Recimo da je to kao neka vrsta slagalice koja samu sebe slaže tako što se svaki element prirodno uparuje sa svojim parnjacima. Dakle, na kraju dobijamo sistem koji je superiorno organizovan u odnosu na sisteme koje susrećemo u izvedbi čoveka.
Problem, po meni, nije da li se takav način samoorganizovanja može primeniti na stvari o kojima se ovde raspravljalo. Problem je u tome što prirodno samoorganizovanje nije moguće uklopiti sa postojećim ciljevima kojima ljudi teže (profit, povećanje proizvodnje, kontrola kvaliteta, itd). Veštački bi se to moglo postići samo uz velike kompromise i još veće žrtve kod samog radnika.
Ah, umalo da zaboravim. Što se tiče obrazovnog sistema, kojeg ste se dotakli, gospodo. Najbolje rešenje za postojeći obrazovni sistem nije jedinstven. Ja bih trenutno mogao da predložim barem dva rešenja, koja bi zaobišla potpunu reformu obrazovnog sistema.
Jedno od rešenja za obrazovanje bi bio odliv mozgova. Kao što znamo iz iskustva drugih zemalja, pa između ostalog i Japana, to ne mora biti loša stvar.
Drugo rešenje bi bilo da se nedostaci obrazovnog sistema neutrališu kućnim vaspitanjem. Vaspitavanjem “slobodne dece”, to jest ljudi koji su u stanju da svojom maštom i fleksibilnošću karaktera prevaziđu negativne uticaje obrazovanja jeste mogućnost koja je — iako veoma teška za sprovođenje — najdelotvornija na duže staze.
Sa globalnog stanovišta, obrazovni sistem kao sistem je uopšteno rečeno, veoma loš. Ne samo kvalitet, već i sama pojava obrazovnog sistema umnogome lišava čoveka dela potencijala sa kojim je rođen.
Ja bih vas uputio, gospodo, na tekst Ivana Illicha, pod naslovom “Deschooling Society”, u kome se sadrži ne samo kritika postojećeg ustrojstva, već i zanimljivi predlozi za rešavanje problema na koje autor ukazuje:
-
AutorČlanci
Moraš biti prijavljen da bi postavio komentar u ovoj temi.