Početak›Forumi›Linukso veb sajt›Pričaonica›Razvijanje Windowsa
- This topic has 117 odgovora, 15 glasova, and was last updated 16 years, 7 months ranije by foxbunny.
-
AutorČlanci
-
16. avgust 2007. u 8:53 am #57476GoranSTXUčesnik
Lepo sumirano, ali su te kategorije toliko medjusobno povezane da se analiza jedne neminovno dotice onih drugih. Drustveno uredjenje direktno je vezano za nacin na koji drustvo ekonomski egzistira i obrnuto, od ekonomskog statusa definitivno zavisi stepen i kvalitet obrazovanja. Ova, opet, utice na drustvene norme koje definisu svest pojedinca i grupa koji svojim delovanjem oblikuju uredjenje drustva i njegovu privredu.
Babe i zabe, babe i babe, deca i proletarijat… Generalno, tema je toliko opsirna da pomalo gubi smisao…
16. avgust 2007. u 9:23 am #57477dejaniumUčesnikGospodo, sve je povezano i isprepletano. znaci ubuduce diskusija po tackama.
16. avgust 2007. u 10:12 am #57478foxbunnyUčesnikUpravo tako. Svesni smo da su sve te tačke umnogome nerazdvojne. Ali je isto tako dobro naznačiti o kom aspektu problema, kako bi izlaganja bila što jasnija.
16. avgust 2007. u 10:52 am #57479LeonUčesnikg. dejanijum, kad bih odgovorio na sve to, bila bi to citava knjiga a ne jedan post na forumu.
o upravljanju u anarhizmu, procitati moj tekst: srbija u kakvoj bih zeleo da zivim (to je moj prvi tekst na pitanje drustvenog uredjenja, pisano pre 6 godina): http://www5.autistici.org/anarhizam/index.php?option=com_content&task=view&id=755
ukratko: svakome prema potrebama (dobijanje od drustva), svako prema svojim mogucnostima (daje drustvu). zato pomenuh solidarnost i razvoj anarhistickog morala i svesti, bez toga je besmisleno praviti anarhisticku revoluciju zarad ukidanja postojeceg sistema. tu se anarhisti razlikuju od komunista, oni su avangarda, oni odlucuju u ime naroda, a anarhisti smatraju da mogu da postoje delegati ali nikako vodje koje odlucuju umesto drugih. dakle, ima upravljanja u anarhizmu, ali rukovodioca biraju radnici a ne sef ili direktor tj. vlasnik ili komunisticka partija. radnici znaju najbolje ko je medju njima najvredniji, najstrucniji, itd. pa takav i treba da bude izabran. danas su sefovi postavljeni od direktora pa rade protiv radnika.
ali kao sto rekoh, dugacka bi bila ova poruka kad bih sve to opisivao. najbolje je procitati program CNTa iz spanije, koji opisuje osnovne principe organizovanja anarho-komuna: http://www5.autistici.org/anarhizam/index.php?option=com_content&task=view&id=60516. avgust 2007. u 11:31 am #57480dejaniumUčesnikg.Leon, nema od tog posla nista. Ljudska svest nikad nece dosegnuti taj nivo da se dobrovoljno i bez razmisljanja odrice licne koristi i da korist zajednice predpostavlja licnoj. anarhija se namece i odrzava samo ratom i po zavrsetku raznim cistkama i prevaspitavanjima sto otvara prostor za manipulacije i povratak raznih bolesnika, zbog kojih su anarhisti u stvari sve i zapoceli, a koji bi bili odlicna masina za odrzavanje novog poretka. Licno ste videli poslusnike na poslu odrzavanja sistema. Ne postoji garancija da ce anarhija zaista biti pravedan sistem, to je cista utopija!
16. avgust 2007. u 11:46 am #57481nowaveUčesnikG. Dejanium, ne postoji garancija da ce i jedan sistem biti dobar, svaki sistem moze da se izrodi u nesto nakazno i naopako, ne samo anarhija. Sto se tice tvrdnji da ljudska svest nikad nece doseci taj nivo i da je anarhija utopija, samo bih Vas pitao da li je za starog Grka ili Rimljana danasnje drustvo gde nema robova bilo utopijsko?
16. avgust 2007. u 12:05 pm #57482foxbunnyUčesnikG. Leon, tekst koji ste nam predstavili je izuzetno zanimljiv, ali je na žalost veoma teško čitati beli tekst na crnoj pozadini. Osim toga, vi govorite o društvenoj organizaciji, u kojoj ja ne vidim pravi odgovor na pitanja koja nas muče. Svakako ću se potruditi da pročitam Vaš tekst kada budem kod kuće, i kada budem mogao da spustim kontrast na monitoru (ovde na poslu se bavim grafikom pa je stoga nepoželjno da menjam podešavanja na monitoru).
U međuvremenu, onima koji čitaju engleski bih predočio ovaj tekst:
http://www.naturalchild.org/alice_miller/adolf_hitler.html
U tom tekstu, autorke Alice Miller, odgovornost za uspon Hitlera se direktno prebacuje na sam narod.
“Is it still possible in today’s Germany to escape the realization that without the mistreatment of children, without a form of child-rearing based on violence to inculcate blind obedience, there would not have been a Hitler and his followers? And thus not millions of murdered victims either? Probably every thinking person in the post-war period has wondered at some time or other how it could have happened that a human being devised a gigantic machinery of death and found millions of helpers to set it in motion.”
(Da li je u Nemačkoj čak i danas još uvek moguće izbeći saznanje da je bez ugnjetavanja dece, bez načina odgoja zasnovanog na nasilju kako bi se kultivisala slepa poslušnost, ne bi bilo Hitlera i njegovih sledbenika? Samim tim i milione ubijenih? Verovatno se svako do sada u periodu posle rata u jednom trenutku zapitao kako je moglo doći do toga da je jedno ljudsko biće moglo stvoriti džinovsku mašinu smtri i pronaći milione pomagača da je pokrenu.)
Dalje ona analizira Hitlerovo detinjstvo i povlači paralelu sa opšteprihvaćenim načinom podizanja (ili spuštanja, ako dozvolite) dece u njegovo vreme u Nemačkoj.
“The Fьhrer once told his secretary that during one of the regular beatings given him by his father he was able to stop crying, to feel nothing, and even to count the thirty-two blows he received.”
(Firer je jednom ispričao svojoj sekretarici da je tokom rutinskih batina koje je dobiojao od oca jednom uspeo da zaustavi plač, ne oseća ništa i čak izbroji trideset i dva udarca koje je primio.)
Stvar nije u tome što je Firer prošao loše. Stvar je u tome što su milioni Nemaca u tom vremenu prolazili ili su bili prošli istu rutinu. Cela nacija je bila kondicionirana da prima udarce, zaustavi plač, ne oseća ništa i slepo prati autoritet.
U takvom društvu, Miller identifikuje sledeće principe:
[*]Not life but order and obedience are the highest values.[/*:m]
[*]Only by means of violence can order be created and preserved.[/*:m]
[*]Creativity (embodied in the child) represents a danger for the adult and must be destroyed.[/*:m]
[*]Obeying one’s father absolutely is the highest law.[/*:m]
[*]Disobedience and criticism are unthinkable because they are punished with beatings or the threat of death.[/*:m]
[*]The living, vital child must be turned as early as possible into an obedient robot, a slave.[/*:m]
[*]Undesirable feelings and real needs must therefore be suppressed as vigorously as possible.[/*:m]
[*]Mothers must never protect their children from punishment by the father but after each incidence of torture must preach to them to honor and love their parents.[/*:m][/list:u](poslušnost je najviša vrednost, a ne život; red se može održati samo uz pomoć nasilja; kreativnost (otelovljena u detetu) predstavlja opasnost za odrasle i mora se uništiti; neposlušnost i kritičnost su nezamislivi, jer se oni uspešno guše batinama i pretnjama smrću; živo, vitalno dete, mora se pretvoriti u poslušnog roba, robota, što ranije u životu; nepoželjna osećanja i potrebe se moraju iskoreniti što odlučnije; majka nikada ne sme štititi svoje dete od očeve kazne i nakon svake kazne mora održati dodatnu lekciju u slavu roditeljske ljubavi)
U svojoj vladavini, Firer primenjuje ova ista pravila, uzdižući ih sa nivoa porodice na nivo države.
Na kraju, Alice Miller izvlači sledeći zaključak:
“People who were treated with respect as children, who weren’t drilled to become robots with the aid of mistreatment, will never want to die out of “faithfulness to the Fьhrer” or send thousands of human beings to Stalingrad against all reason just because some madman planned it.”
(Ljudi prema kojima se, dok su bili deca, ophodilo sa poštovanjem, koji nisu uz pomoć nasilja dresirani da postanu roboti, neće nikada hteti da umru zbog “odanosti prema Fireru” ili šalju hiljade ljudi na Staljingrad protiv sveg razuma samo zato što je tako neki ludak isplanirao.)
Još jedna od knjiga koji se bave Firerom, a koja se isto tako savršeno može primeniti i na “našu situaciju”, jeste “Masovna psihologija Fašizma” autora Vilhelma Raijha. Cela knjiga se može pronaći na Internetu u PDF formatu, ali na engleskome jeziku. Pretpostavljam da se retki prevodi mogu naći i po našim bibliotekama i antikvarnicama.
16. avgust 2007. u 12:07 pm #57483foxbunnyUčesnikG. Nowave, dok se stvari radikalno ne izmene u samim ljudima, ljudi će svako uređenje svojeg društva pretvoriti u uzorak na osnovu kojeg su odrasli. “Sistemi” se mogu promeniti samo onda kada se ljudima ukaže na to zašto sistemi propadaju — zašto dozvoljavaju da propadnu.
16. avgust 2007. u 12:14 pm #57484nowaveUčesnikHehe, G. Foxbunny se cini ima neku fiksaciju detinjstvom….
Salu na stranu, naravno da se promena mora desiti u nama samima, i to radikalna u odnosu na danasnje stanje, ali to ne mora da znaci odmah sutra. Da li ce to biti kroz 500 ili 1000 godina, manje je vazno (sa nase tacke gledista), vazno je da li ce se, ili nece desiti. Mi moramo naravno biti pokretaci te promene, nece to niko drugi za nas uraditi.16. avgust 2007. u 12:55 pm #57485foxbunnyUčesnikNaravno da neće niko drugi. Štaviše, pokušajte ozbiljno da promenite nešto i naićićete na herojski otpor većine. Zapravo, g. Nowave, ako ne naiđete na otpor, budite uvereni da ste na pogrešnom putu.
Što se tiče vaše opaske o “fiksaciji”, sasvim ste upravu. Ja sam “fiksiran” na detinjstvo, zato što smatram da je u njemu ključ.
-
AutorČlanci
Moraš biti prijavljen da bi postavio komentar u ovoj temi.