Početak›Forumi›Linukso veb sajt›Pričaonica›Studentska praksa na američkim gradilištima
- This topic has 2 odgovora, 2 glasa, and was last updated 17 years, 6 months ranije by BrokeBody.
-
AutorČlanci
-
19. septembar 2006. u 2:30 am #7841BrokeBodyUčesnik
Mlad bračni par želi da vidi kako napreduje izgradnja stana koji su kupili i u koji bi uskoro trebalo da se usele. Ali, na gradilište ne mogu ući bez šlema na glavi. Naravno, šlemove imaju i radnici i inženjeri, kao i studenti-praktikanti. Svi koji rade na gradilištima nose i specijalne duboke cipele, sa metalnim pojačanjem na prstima i debljim đonom. Obavezne su duge pantalone, a po potrebi i rukavice. Svako ko se nalazi na visini iznad 1,80 metara mora da bude vezan sigurnosnim pojasevima.
Ovo su propisi koji važe na svim gradilištima širom Amerike. Pušenje je zabranjeno i za cigaretu sledi – otkaz.
– Veoma je strogo. Jedan radnik je bio duže suspendovan sa posla jer nije stavio šlem. I za nas praktikante važe sva ta pravila. Ako nas i treći put vide da ne nosimo opremu gubimo pravo da nastavimo praksu – objašnjava Luka Vukotić koji studira građevinu na Kolumbija univerzitetu. Ovoga leta bio je deset sedmica na praksi
Značaj preporuke
On priča kako se tamo vodi računa o svakom čoveku. I svako ko radi na gradilištu ima pravo da prekine rad i da ode kod nadležnog, ukoliko se na poslu oseti nesigurnim. Čak i prolaznici mogu da prijave ako uoče da gradilišta ugrožavaju njihovu bezbednost.
Studentska praksa, kaže Luka, nije obavezna na njegovom univerzitetu, ali je poželjna. Pre svega, za samog studenta. Tako se stiče iskustvo, a i obezbeđuje posao posle završetka studija.
Na praksu ga je, veli mladi Beograđanin, u Americi primila jedna od najjačih svetskih firmi u građevinarstvu koja ima gradilišta širom sveta, na svim kontinentima. Njoj je, recimo, bila poverena rekonstrukcija Prirodnjačkog muzeja u Njujorku, a sa njom je poslovao i poznati investitor Donald Tramp. Luka je, po završetku treće godine studija, uspeo da se tu ubaci kao praktikant. Zahvaljujući odličnom uspehu na Kolumbija univerzitetu i preporukama. Tako je ovaj dvadesedvogodišnjak iz Beograda učestvovao u izgradnji dva spojena objekta: luksuzne stambene zgrade i hotela sa pet zvezdica na Menhetnu.
– Prvi dan na gradilištu protekao mi je u bezbednosnoj obuci. Bio je to trening na kome su me upozorili da uvek treba da gledam oko sebe, kako bih na vreme video da li o nešto mogu da se sapletem, da li nešto može da mi se sruči na glavu. Pravila nalažu da uvek pogledam da li su mašine sigurne, da li je prostor dobro osvetljen, postoji li mogućnost za izbijanje požara i kako mogu najbrže i najlakše da se evakuišem ako dođe do nesreće. U Americi svuda postoji sistem za protivpožarno uzbunjivanje. I u firmama, i u stambenim zgradama. I naravno na fakultetima i u studentskim domovima. Koliko puta sam noću iskakao iz kreveta i izlazio napolje zbog toga što se negde pregrejala ringla pa se uključio alarm. Nijedna zgrada ne može da bude useljena ako ne prođe protivpožarnu inspekciju – objašnjava Luka.
Nema praznog hoda
On je na gradilištu imao mentora. Prve dve sedmice bilo mu je veoma naporno:
– Radio sam devet, deset sati. Tamo nema praznog hoda. Ako nemaš posao, treba da ga tražiš, da pitaš šta treba da radiš. Ako baš ništa nema za tebe, onda treba da izgledaš kao da radiš, jer nije lepo sedeti skrštenih ruku dok se neko drugi „ubija” od posla. Jedno jutro sam došao noseći novine ispod miške. Odmah mi je stariji inženjer rekao da ih bacim, jer je neprofesionalno da se na posao dolazi sa novinama u ruci.
U SAD postoje organizovani programi za praktikante. Održavaju se, veli Luka, sajmovi zapošljavanja slični onima koje, recimo, u Beogradu organizuje Ekonomski fakultet: „Na univerzitetima se određenih dana pojave predstavnici firmi i mi studenti zainteresovani za praksu. Dostavimo im naš stručni portret, ili, kako se to u Americi kaže, ’rezime’.”
– Veoma je važno ako te neko preporuči. Ja sam imao preporuku Novaka Vuksanovića koji već tri godine radi u građevinskoj firmi koja je potom i mene primila na praksu. Odlučujući je, naravno, intervju koji sledi na kraju. To je zapravo bio razgovor u kome sam ja pitao predstavnike firme sve ono što me je interesovalo, a oni su pitali mene ono što je njih zanimalo. A na praksi sam radio građevinski nadzor, planiranje gradnje, bavio sam se i finansijama. I zaista sam mnogo naučio. Svi se trude da te što više nauče kako bi posle veći deo posla svalili na tebe.
Luka se nada da će u toj firmi moći da se zaposli po sticanju diplome. Za sada su u igri dve opcije. Ukoliko bi dobio mesto demonstratora-asistenta i ocenjivača studentskih domaćih zadataka, Luka bi odmah po završetku osnovnih studija upisao postdiplomske studije. Za tu varijantu za sada postoje šanse i ako bi se one ostvarile Luka bi radeći kao demonstrator-asistent zaradio toliko da pokrije troškove hrane i smeštaja. Rezervna varijanta je da se zaposli, te da mu firma plaća dalje školovanje, s tim što bi se postdiplomske studije tada malo odužile.
20. septembar 2006. u 2:22 am #47932LYbUčesnikCemu prenesonje teksta iz Politike?
UBR, Politikini tekstovi nisu GPL’ed 😛20. septembar 2006. u 2:46 am #47933BrokeBodyUčesnikInteresantna mi vest, pa sam hteo da vidite.
-
AutorČlanci
Moraš biti prijavljen da bi postavio komentar u ovoj temi.